Nauka danas sve ređe daje jednostavne odgovore tipa "ova namirnica uzrokuje akne". No konsenzus se ipak polako oblikuje, ishrana ne mora biti uzrok, ali može biti snažan okidač kod genetski i hormonalno osetljivih osoba
Akne su među najčešćim kožnim problemima savremenog društva. Iako se često povezuju sa pubertetom, sve veći broj odraslih osoba, naročito fizički aktivnih ljudi, susreće se s njihovim ponovnim ili dugotrajnim pojavama. U poslednjoj deceniji posebno se ističe jedno pitanje: može li ishrana, a naročito unos proteina i proteinskih dodataka, podstaknuti ili pogoršati akne?
Nauka danas sve ređe daje jednostavne odgovore tipa "ova namirnica uzrokuje akne". No konsenzus se ipak polako oblikuje, ishrana ne mora biti uzrok, ali može biti snažan okidač kod genetski i hormonalno osetljivih osoba. O tome smo za FoodFacts razgovarali sa dvojicom stručnjaka: dr. sc. Jozom Ištukom s Agronomskog i Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Univerziteta u Mostaru te Markom Šimićem, magistrom nutricionizma.
Prema rečima dr. sc. Joze Ištuka, savremeni način ishrane igra značajnu ulogu u razvoju akni, i to prvenstveno kroz hormonalne mehanizme.
"Ishrana ima dokazan, iako složen uticaj na patogenezu akni. Novija istraživanja najčešće optužuju zapadnjački način ishrane, koji karakteriše visok glikemijski indeks i visoka konzumacija mlečnih proizvoda", objašnjava Ištuk.
Namirnice bogate rafinisanim ugljenohidratima poput belog hleba, slatkiša, gaziranih pića i industrijski prerađene hrane, uzrokuju nagle skokove insulina. Taj hormonalni odgovor pokreće lanac reakcija koje dovode do pojačanog lučenja sebuma, začepljenja pora i upale, tri ključna faktora u razvoju akni.
Marko Šimić ističe da ishrana ne deluje površinski, već duboko na ćelijskom nivou.
"Hrana nije samo gorivo, nego informacija našim ćelijama. Određene namirnice aktiviraju mTORC1 (ključni proteinski kompleks) signalni put, koji podstiče prebrzo množenje ćelija kože i povećanu proizvodnju loja. To je savršena podloga za nastanak akni“, kaže Šimić.
Jedna od najkontroverznijih tema u kontekstu akni su mlečni proizvodi, a posebno whey protein, popularan dodatak ishrani među sportistima i rekreativcima.
Dr. sc. Ištuk naglašava da je važno razumeti nivo naučnih dokaza. Postoji snažan biološki mehanizam koji povezuje whey protein s aknama, on diže nivo IGF-1 hormona, koji stimuliše lojne žlezde i podstiče upalne procese u koži.
"Pojednostavljeno rečeno: whey protein povisuje IGF-1, a on može podstaknuti razvoj akni. Imamo brojne anegdotalne primere, opservacijska istraživanja i dokumentovane slučajeve u kojima su se one povukle nakon prestanka suplementacije", kaže Ištuk.
S druge strane, postoji i jedno random kontrolisano istraživanje koje nije potvrdilo jasnu uzročno-posledičnu vezu, što dodatno komplikuje sliku. Ali, kako ističe Ištuk, jedno istraživanje ne poništava sve ostale nalaze.
Marko Šimić dodaje da whey nije problematičan za sve. "Whey je nutritivno kvalitetan protein, ali kod osetljivih osoba snažno diže insulin i IGF-1. Ako neko primeti pogoršanje kože, to nije slučajnost koju treba ignorisati", ističe.
Zanimljivo je i da neka istraživanja povezuju obrano mleko sa većim rizikom od akni nego punomasno, što dodatno potvrđuje da problem nije samo u mastima, već u hormonalnom odgovoru.
Obojica stručnjaka slažu se da suplementacija proteinima nije nužna za većinu populacije. Najbolja opcija, ako postoji sumnja da whey pogoršava stanje kože, jeste privremeno izbacivanje proteinskih prahova i fokus na "pravu hranu".
"Ako je zamena potrebna, biljni proteini poput graška ili pirinča ne izazivaju isti IGF-1 odgovor kao whey", navodi Ištuk.
Šimić dodaje da fermentisani mlečni proizvodi, poput kefira, često prolaze bolje, dok su biljni napici sigurna alternativa u fazi smirivanja kože. Jedan od najvećih izazova u praksi jeste utvrditi koja namirnica konkretno pogoršava akne, jer reakcija nije uvek trenutna.
"Zlatni standard je eliminacijska dijeta. Izbacite sumnjivu namirnicu na četiri do šest nedelja, pratite stanje kože, a zatim je ponovno uvedite. Ako se akne vrate, imate jasan odgovor", objašnjava dr. sc. Ištuk.
Šimić upozorava na psihološku stranu problema. "Prestroge dijete mogu dovesti do straha od hrane. Umesto toga, savetujem vođenje dnevnika ishrane i kože te testne periode bez drastičnih rezova".
Ishrana sa niskim glikemijskim indeksom pokazala se kao jedna od najdoslednijih strategija u smanjenju akni. "Smanjenjem glikemijskog opterećenja smanjujemo razine IGF-1 i stimulaciju lojnih žlezda", kaže Ištuk. Šimić naglašava da to ne znači zabranu ugljenohidrata. "Ključ je u kombinovanju. Ugljenohidrate ‘obložite’ proteinima i vlaknima. Tako usporavate porast šećera u krvi i smanjujete hormonalni odgovor koji hrani akne".
Omega-3 masne kiseline i cink imaju najjače naučne dokaze u kontekstu akni. Omega-3 deluju antiinflamatorno, dok cink smanjuje proizvodnju sebuma i deluje antibakterijski.
"Dodaci ishrani imaju smisla ako ishrana nije adekvatna, ali nisu zamena za uravnotežen tanjir i dermatološku terapiju", upozorava Ištuk.
Na kraju, obojica stručnjaka ističu važnost ose creva-koža. Disbalans crevne mikroflore može podstaknuti sistemsku upalu koja se ogleda na koži, a stres dodatno pogoršava stanje.
"Prvo sredite tanjir, zatim creva, pa tek onda razmišljajte o suplementima. Koža je često poslednji glasnik unutrašnjeg nereda", zaključuje Šimić.
Dakle, tvrdnja da proteini u prahu uzrokuju akne nije tačna, međutim kod nekih ljudi oni mogu pogoršati stanje. U kombinaciji sa visokim glikemijskim opterećenjem, mlečnim proizvodima i genetskom osetljivošću, mogu biti deo slagalice koja vodi do akni. Individualni pristup, praćenje vlastitih reakcija i povratak osnovama ishrane ostaju najsigurniji put prema čistijoj koži.
Tagovi
Autorka
Partner
FoodFacts
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/