Portalima kruže tvrdnje da sok od aloe vere, između ostalih benefita koji se navode, ublažava simptome pojedinih bolesti poput sindroma iritabilnog creva. Da li je to istina?
Sindrom iritabilnog creva (IBS) pogađa veliki broj ljudi koji imaju simptome nadutosti, bolova u stomaku i promena u ritmu stolice.
Zato ne čudi da sve više pažnje privlače prirodni preparati, među njima i sok od aloe vere za koji portal story.hr navodi da može ublažiti simptome spomenutog stanja, ali i da ima mnogobrojne druge pozitivne efekte na zdravlje.
Može li zaista da zameni uobičajene medicinske terapije proverio je portal foodfacts.news.
"Neka su klinička ispitivanja pokazala umereno poboljšanje gastrointestinalnih simptoma, posebno u obliku smanjenja nadutosti i nelagode u stomaku dok druga nisu našla statistički značajan učinak", navodi specijalistkinja nutricionizma Alma Bunić dodajući da su dostupni dokazi niskog do umerenog kvaliteta i da još nema konsenzusa u naučnoj zajednici u vezi sa efikasnošću aloe vere u lečenju IBS-a.
Aktivna jedinjenja u aloe veri, dodaje, koja se potencijalno vezuju za pozitivne efekte na probavni sistem uključuju:
Kako saznajemo, mehanizam delovanja u kontekstu IBS-a je umirujuće dejstvo na sluznicu gastrointestinalnog trakta, podsticanje pokretljivosti creva, ali na način koji može da varira zavisno od oblika preparata, kao i protivupalno delovanje što je posebno značajno kod nekih oblika IBS-a (npr. postinfektivni IBS).
"Međutim, sok ili ekstrakti aloe vere nisu deo standardnih ni službeno preporučenih kliničkih protokola za lečenje prema smernicama vodećih gastroenteroloških organizacija", otkriva ova nutricionistkinja navodeći organizacije kao što su Američki koledž za gastroenterologiju (ACG), Britansko gastroenterološko društvo (BSG), Evropsko društvo za neurogastroenterologiju i motilitet (ESNM).
U tim smernicama, objašnjava, naglasak je stavljen na promenu ishrane, na primer FODMAP dijeta (eliminaciona dijeta s niskim udelom određenih ugljenih hidrata), psihološke terapije, probiotike odnosno određeni sojevi, farmakološko lečenje zavisno od tipa IBS-a (npr. antidepresivi, laksativi i dr.).
"Aloe vera se može naći kao dodatak ishrani u alternativnoj medicini, ali nije priznata kao terapijski standard zbog nedostatka visokokvalitetnih i doslednih dokaza o efikasnosti i sigurnosti", navodi ova nutricionistkinja.
Upozorava da kod osoba s upalnim bolestima creva poput Hronove bolesti i ulceroznog kolitisa može nadražiti upaljenu sluznicu te da je prilikom uzimanja preparata aloe vere uvek preporučljivo proveriti sastav, posebno da li je dekolorisan i pročišćen sok i konsultovati se sa lekarom.
"Može ublažiti neke simptome IBS-a, ali dokazi su ograničeni i nedosledni, a preparati nisu deo službenih protokola. Njena upotreba treba da bude individualno procenjena uzimajući u obzir potencijalne rizike, posebno kod osetljivih grupa pacijenata", zaključak je zagrebačke stručnjakinje za ishranu.
Da nije čarobni napitak i da nije deo službenih kliničkih smernica za lečenje IBS-a, potvrđuje Marko Šimić, magistar nutricionizma napominjući da ipak može doneti olakšanje kod bolova, grčeva i osećaja nadutosti.
"Efekat nije univerzalan ni snažan, ali statistički je značajan i klinički relevantan u nekim slučajevima", naglašava.
Prema njegovim rečima, najčešće se ističe protivupalni učinak jer kod nekih osoba s IBS-om postoji nizak nivo "tinjajuće" upale creva, pa aloja može pomoći u "gašenju požara" u probavnom traktu, umiriti sluznicu i tako posredno smanjiti bol i nadražaj. Kod osoba s konstipacijom, dodaje, njen blagi laksativni efekat može da podstakne peristaltiku i olakša pražnjenje.
Međutim, velike institucije poput britanskog NICE-a i kanadskog gastroenterološkog društva čak savetuju da se pacijent odvrati od korišćenja zbog nedovoljno jakih i doslednih dokaza. "Većina dostupnih studija ima premali broj učesnika, metodološke nedostatke ili kratko trajanje", otkriva Šimić.
Naglašava da prirodno ne znači automatski sigurno za svakoga te da osobe s IBS-om koje imaju dominantni proliv odnosno IBS-D posebno treba da izbegavaju aloju sa lateksom (aloina) jer ona može da pojača dijareju, izazove grčeve i dehidraciju.
Kod trudnica i dojilja može podstaći kontrakcije materice i prolazi u majčino mleko i zato se u tom periodu savetuje strogo izbegavanje. Osobama koje unose lekove koji utiču na elektrolite poput digoksina, zbog mogućnosti gubitka kalijuma, takođe se ne preporučuje.
Isto tako, upozorava, dugotrajni korisnici bez nadzora ne bi trebalo da je uzimaju jer dugoročna upotreba aloe lateksa ili nekvalitetnih preparata može potencijalno oštetiti jetru ili poremetiti ravnotežu elektrolita. Neki sastojci, kao što su na primer antrakinoni, u eksperimentalnim su uslovima pokazali i kancerogene efekte kod životinja.
Žvakanje karanfilića smanjuje probavne tegobe i snižava "loš" holesterol?
"U svakom slučaju, korišćenje treba da bude privremeno, ciljano i po mogućnosti pod nadzorom stručnjaka, posebno ako osoba već ima hroničnu terapiju ili osetljiv probavni sistem", poručuje osječki nutricionista.
Šta možemo da zaključimo? Tvrdnja da sok od aloe vere može da ublaži simptome IBS-a delimično je tačna, ali nije deo službenih protokola za lečenje IBS-a. Zato je važno naglasiti da ne treba zameniti medicinsku terapiju i pre njene konzumacije najbolje je posavetovati se sa lekarom.
Tagovi
Autorka
Partner
Ul. Franje Kuhača 18,
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@foodfacts.news
web: https://www.foodfacts.news/