Prva dekada februara je na izmaku, a proizvođače sve više zanima da li treba krenuti sa prihranom useva ozime setve.
Prihrana ozimih žita je najvažniji posao ratara početkom godine i najbitnija agrotehnička mera koja najviše utiče na prinos ovih kultura.
Prema rečima savetodavca za ratarstvo i povrtarstvo Saše Stankovića iz PSS Niš na većini parcela u području Jugoistočne Srbije setva je obavljena u prvoj polovini novembra. U zavisnosti od vremena setve, usevi se nalaze u fenofazi tri do četiri lista, početka bokorenja i punog bokorenja.
"Kao retko kada, unazad nekoliko godina, agroekološki uslovi su jesenas bili veoma povoljni kako sa aspekta same setve, tako i sa aspekta uslova nicanja i početne faze razvoja i razvića pšenice i ostalih strnih žita", kaže Stanković.
Kako dalje napominje, usevi koji su nešto kasnije posejani, tokom novembra imali su povoljne temperaturne uslove i uslove vlage za pravovremeno nicanje. Povoljni uslovi za setvu i nicanje doprineli su da na većini parcela imamo dobar sklop useva, lepu zelenu boju i dobru kondiciju pred ulazak u zimu.
"Dug period kiša, počev od septembra meseca, uticao je na razlaganje žetvenih ostataka, ali i mineralnih đubriva primenjenih na jesen i u prethodnoj godini koja, zbog sušnih uslova nisu mogla da se razlože i iskoriste od strane biljaka."
Jaka zelena boja pred ulazak u zimu, dodaje on, ukazivala je da u zemljištu postoje solidne rezerve mineralnih materija. To znači da su biljke spremno ušle u zimski period, najvećim delom formirale čvor bokorenja, što je značajno za otpornost na niske temperature.
"Do sada nije bilo ekstremno niskih temperatura, ali je u pojedinim područjima, u dva navrata, par dana, zabeležen jutarnji prizemni mraz sa temperaturom od -12 do -15oC koji nije negativno uticao na useve", ističe naš sagovornik.
U nekim područjima usevi su, kaže, tokom ovog perioda bili zaštićeni snežnim pokrivačem, pa se može konstatovati da nije bilo izmrzavanja. Međutim, na nekim parcelama u usevu ječma kao i pregustim usevima pšenice zapažena su manja ili veća oštećenja lisne mase pod uticajem niskih temperatura. Takođe, na nekim tipovima zemljišta zbog dugog kišnog perioda uočena je jaka hloroza useva strnih žita.
"Dugo zadržavanje vode na parcelama, visok nivo podzemnih voda, nemogućnost oticanja vode sa parcele su neki od razloga zašto se javlja žutilo ili hloroza lista. Koren se nalazi u prevlaženim uslovima, biljke ne dišu", pojašnjava Stanković i dodaje da takve useve ne treba prihranjivati dok ne krenu sa vegetacijom kako ih oblici azota ne bi dodatno ugušili.
S obzirom na to da su biljke na terenu u različitim fazama razvoja, različite su i potrebe u vremenu, načinu i količine primene azotnih đubriva. Pregusta i plitka setva, nizak nivo osnovnog đubrenja mogu biti faktori koji utiču na smanjenu otpornost biljaka na niske temperature. Zato je u narednom periodu od izuzetne važnosti primena azotnih đubriva, jer je upravo ovaj elemenat glavni nosilac prinosa.
"Preporuka je da se glavna prihrana uradi sa 60 do 70 kilograma po hektaru azota. Na osnovu iskustva, neophodno je primeniti 120-150 kilograma po hektaru uree, 220 kilograma po hektaru amonijum-nitrata ili 250 kilograma po hektaru kalijum-amonijum-nitrata", kaže ovaj stručnjak za ratarstvo.
Na osnovu izgleda biljke, boji i jačini, moguće je odraditi i korekciju u prihrani sa oko 20 do 30 kilograma po hektaru azota, i to nakon 20 do 30 dana od prve prihrane. Međutim, upozorava savetodavac, ne treba ni preterivati sa količinama azota ukoliko usev ima lepu boju i u dobroj je kondiciji.
Pojašnjava nam i kada se količina azotnog đubriva smanjuje za 30%.
"U pregustom sklopu useva, ukoliko je setva obavljena posle neke leguminoze, ako je startno đubrenje primenjeno na jesen, potrebno je smanjiti količinu količinu ovog elementa".
Prilikom izbora vrste azotnog đubriva, treba imati u vidu pH vrednost zemljišta i vremenske uslove u kojima treba obaviti prihranu. Pravilo je da na kiselim zemljištima treba primeniti kalijum-amonijum-nitrat, a na neutralnim ureu ili amonijum-nitrat. Važno je da primenu ovih đubriva prilagodimo vremenskim uslovima, odnosno stanju vlage u zemljištu.
"Primenu ureje u uslovima nedovoljne vlage i temperaturama preko 12 do 150C, prati značajan gubitak azota, s obzirom na duži period prevođenja ovog đubrenja u oblike azota koje biljka može iskoristiti", napominje naš sagovornik.
Kako dodaje, primena kalijum-amonijum-nitrata u uslovima nedovoljne vlažnosti zemljišta ili bar 10-15mm/m2 padavina, prate slaba mogućnost odvajanja azota od nosača i njegovog iskorišćavanja od strane biljaka.
Dobre zalihe vlage i azota u strnim žitima daju nadu - Šta još kažu na 60. savetovanju agronoma?
Azot je potrebniji usevima koji su u fenofazi početka i punog bokorenja nego onim kasnije posejanim koji su sada u fazi 3-4 lista.
S obzirom na povoljne uslove zemljišne vlage i dužeg prevođenja organskog u mineralni azot iz ureje, što je oko 30 do 40 dana, preporuka je da se sa primenom ovog đubriva može krenuti. Useve koji su u ranijim fazama urejom prihraniti kasnije.
"Na parcelama na kojima je neophodno primeniti KAN ili AN i u usevima koji su u fazi 2-4 lista, ne treba žuriti sa prihranom, već to isplanirati početkom marta", kaže savetodavac.
Kako zaključuje na kraju razgovora, ukoliko je planirano da se prihrana useva koji su u fazi bokorenja obavi KAN-om ili AN-om, treba je obaviti krajem februara-početkom marta. Dani su tada topliji, a biljka može da usvoji primenjeni azot, pošto se radi o oblicima koji su, za razliku od ureje, odmah pristupačni biljkama.
Tagovi
Autorka