U poslednjih 10 godina ova kultura se omasovila na poljima Vojvodine. Porodica proizvođača Ivana Števina iz Srpske Crnje uzgaja mak uspešno već nekoliko decenija
U ataru sela Srpska Crnja, u srednjem Banatu, žetva maka se privodi kraju. Na ovogodišnje proizvodne rezultate osvrnuo se Ivan Števin čija porodica već nekoliko decenija uzgaja ovu kulturu.
"Ovogodišnji rod je nešto ispod proseka. Tome je najviše doprineo nedostatak pčela, kao i nepovoljni vremenski uslovi", kaže za početak naš sagovornik.
Kako nam priča, u ovom delu Banata, kao i u ostatku Vojvodine, ove godine je bio prisutan pomor pčela, a meseci iza nas su bili izrazito hladni - naročito april i maj. Maj je mesec kada je mak u cvetu i poprima jarku ljubičastu boju i tada predstavlja prelep prizor na vojvođanskim poljima.
"Ubira se kombajnom kome se dodaju posebni adapteri, a nakon toga se trese preko sita tri puta. Uobičajeni prinosi, u normalnim godinama, variraju od 800 do 1.200 kilograma po hektaru. Jedne godine smo uspeli da dostignemo 99,4 odsto čistoće na kraju celog procesa na analizama koje su rađene u Bečeju."
Porodica Števin je u ovim krajevima poznata upravo po uzgoju maka. Ivan nam kaže da je proizvodnju započeo njegov otac tokom 1970-ih godina.
"U to vreme su se u obližnjem selu Nova Crnja uzgajale različite kulture koje se seju na malim površinama, među kojima je bio i mak. Bilo je stanovnika koju su za vreme rata radili u logorima u Nemačkoj, naučili su kako se gaje pojedine kulture i donosili deo proizvodnje odnande", pojašnjava on.
U periodu pre 90-ih godina, kada je maksimum zemlje bio 10 hektara, Števini su imali mak na površini od jednog hektara.
"Tokom 90-ih dolazi do proširivanja proizvodnje, počinje uzgajanje na pet, šest, pa sve do 10 hektara. Bio je to težak i mukotrpan proces - mak se ubirao ručno, radilo se sporo, bilo je potrebno angažovati i dodatnu radnu snagu."
Kaže da je izazovno bilo i to što su morali da kopaju i špartaju, jer se usled upotrebljavanja hemije na predusevu dešavalo da mak uopšte ne nikne.
Značajno olakšanje, priseća se, dolazi 2000-ih godina kada počinje ubiranje kombajnom.
"Na našim njivama on spada u ozime kulture i koristimo domaće seme. Pripremamo zemljište za setvu tako što bacimo fosfor i zaoremo ga, zatim usitnimo zemlju kembridž valjkom", pojašnjava, dodajući da se mak potom seje plitko - na 1 cm dubine i potom se ponovo prođe kembridžom.
Sejalica koju koriste je moderna i kupljena je 2010. godine. Korišćenje hemije je minimalno – jedan tretman fungicidom, a insekticidi se ne koriste. Radi poštovanja plodoreda mak se na istoj njivi seje svake četvrte godine.
Firma koja otkupljuje mak i sa kojom Števini sarađuju je "Sinagoga" - oni se dalje bave mlevenjem, vakumiranjem i distribucijom u veće centre, a nekada i izvoze. Ivan ga i sam otkupljuje na teritoriji srednjeg Banata, kao saradnik pometnute firme. Mak porodice Števin se može naći i u maloprodaji, na pijacama, a glavni je sastojak i u kolačima - popularnim štrudlama.
U poslednjih 10 godina ova kultura se omasovila na poljima Vojvodine, a cena nekada dostigne i do dva evra po kilogramu.
Milan Šešum: Ne pravim štrudlu sa makom, nego mak sa štrudlom!
Porodica Števin je petočlana - tu su Ivan, supruga, dve ćerke i sin. Obrađuju 85 jutara zemlje i podjednako su uspešni i u ratarskim kulturama - kukuruzu, pšenici i suncokretu. Većina zemljišta koje obrađuju je u privatnom vlasništvu.
Tagovi
Autor