Domaćin Dragoslav Milić se gore daleko, u brdima Homoljskih planina bavi ovčarstvom, pčelarstvom i eko-turizmom.
U srcu Homoljskih planina, selu Ceremošnja, nalazi se domaćinstvo Dragoslava Milića. Mesto se nalazi na 700 metara nadmorske visine, udaljeno od Kučeva oko 15 kilometara.
Domaćin se, gore daleko, u brdima Homoljskih planina bavi ovčarstvom, pčelarstvom i eko-turizmom.
Domaćinstvo je već dosta posećeno. U jednodnevnu posetu dolaze turisti iz svih krajeva Srbije, a uskoro će moći da borave još više dana, jer je Dragoslav izgradio brvnaru okruženu šumom, sa dva kreveta. Preostaje još da smeštaj bude kategorizovan i očekivanja domaćina su da od maja krene sa izdavanjem ove kućice.
Šta se može sve dobiti u ovom domaćinstvu? Dragoslav u svojoj ponudi ima ovčiji sir, med, šumske plodove (gljive i lekovito bilje), voće, povrće, kao i proizvode od voća i povrća (slatko, džemovi, sokovi, proizvodi domaće radinosti, suveniri). Domaćin gostima rado priča o snalažljivosti njihovog pretka da pčelinjim voskom utoli glad u nedostatku hrane, što je jedan od razloga da se njegovi potomci bave i pčelarstvom.
"Prednost koju imamo su livade, pašnjaci i šume, gde pčele skupljaju nektar i med je izuzetnog kvaliteta. Trenutno imamo 92 košnice. Za pčele smo dobili 720 dinara po košnici", kaže Dragoslav.
Pčelarstvo je tradicija porodice Milić
Takođe, ljubazni domaćini će se "pohvaliti" posetiocima i još jednim pretkom (čukundeda vlasnika), deda Paunom Milićem, čiji lik je i zaštitni znak Homoljskih motiva.
Sa čukununukom Dragoslavom smo popričali o njegovom domaćinstvu i planovima.
Dodaje da se porodica tradicionalno bavi poljoprivredom. Ranije je radio u zemljoradničkoj zadruzi, dok se nije ugasila. Kaže da drugog uslova opstanka nije bilo, osim da se snađu i svoje proizvode ponude tržištu.
"Video sam da svi gosti koji dođu imaju dobro mišljenje i utisak o proizvodima. I kod god je došao, on se rado vraća, naručuje proizvode ili dolazi po njih. Tako da samo tako uhvatili neki lanac od proizvođača do potrošača", ističe Dragoslav.
Dragoslav trenutno ima oko 50 grla ovaca i za ta umatičena grla dobija od države 7.000 dinara po grlu. Sir koji dobija od njih je, kaže, izuzetan. Imaju u ponudi klasičan ovčiji sir, zatim ovčiji sa lekovitim biljem, sa šumskim plodovima, a prave i ovčiji kačkavalj.
"Ovaca bi možda imali i više, imamo potencijala, livada, pašnjaka, ali imamo i problem sa vukovima, tako da ih ovde u planini ima dosta i pričinjavaju veliku štetu. Moramo da to držimo na oku, ovce moraju da se čuvaju. Ne možemo kao ranije da ih pustimo na ispašu i da brinemo o njima. Ako ih ujutro pustiš, a uveče doteraš ,mora neko non stop da bude uz njih sa motkama u rukama, da bi se stado odbranilo od vuka. Nekad nosimo i metalne kante u koje stavljamo kamenčiće i kad njih tresemo oni prave buku i od toga se uplaše i ne napadaju", kaže Dragoslav.
Nemaju plaćenog čoveka za čuvanje, već se u porodici smenjuju. Obično ih čuva on ili njegov otac. Ovo porodično gazdinstvo inače čine još dva sina, snaja i domaćinova supruga.
"U letnjem periodu sa ovcama provedemo oko četiri sata ujutro i uveče još tri četiri sata. A u jesen treba da budemo po ceo dan sa njima, jer je količina hrane smanjena", kaže Dragoslav a na naše pitanje kako "ubija vreme" kaže da kad je lepo vreme uglavnom sprema drvene suvenire ili se pravi kolje za paradajz, držaljice za vile i ostali drveni pribor koji je potreban za obavljanje svakodnevnih poslova.
Ovcama prete vukovi (Foto: Julijana Kuzmić)
Veći deo svojih proizvoda, med i sir, najviše prodaju svojim gostima i prijateljima. Idu i dva do tri puta po sajmovima, ali to je retkost. Obično idu na Sajam turizma i Sajam etno hrane u Beogradu. Zahvaljujući loklanoj turističkoj organizaciji, taj nastup je besplatan, jer opština snosi sve troškove. Na naše pitanje, kako druga domaćinstva da uđu u taj sistem besplatne promocije odgovor Dragoslava je jednostavan: "Moraš da budeš dobar proizvođač sa kvalitetom i da imaš konstantnu količinu i kvalitet".
Turisti koji posete ovo domaćinstvo, mogu da probaju specijalitete: kačamak, proju, domaću lepinju, sir, domaći pasulj, gulaš, jagnjetinu na ražnju, odnosno svakodnevne proizvode koje i domaćini koriste.
"Nemamo neku uobičajenu cenu. Na dobrovoljnoj bazi, ko koliko ostavi,a obično su ostavljali više nego što bismo mi tražili", kaže Dragoslav.
Brvnara će od maja biti u funkciji. Imaju sada problem što nemaju loženje u njoj, ne mogu da je izdaju u zimskom periodu, mada je teško i doći do njih zimi, jer se ne održava putna mreža, te je zato leto prava prilika za odmor i dolazak. Vrh samih Homoljskih planina je samo 940 metara udaljen od njegove kuće.
"Kategorizaciju nam traže, mi još to nismo završili, ali očekujemo da to završimo posle Nove godine. Još nisam ušao u detalje, nekoliko mojih prijatelja je pokušavalo i kažu da je dosta komplikovana procedura. Kad krenem u to, videću", kaže naš domaćin i dodaje da mu oduševljenost gostiju njegovom gostoprimljivošću i planom daju snage da nastavi i ide dalje. Od nečeg mora da se živi na ovim planinama, jer kako kaže, nema drugog izvora finansiranja.
"Velike zarade nema, ali da nema toga, još gore bi bilo. Ovako imam za osnovne potrebe, za održavanje ovih prostorija i da se nešto uštedi. Plan je da izgradimo još neku brvnaru. Moji sinovi planiraju da ostanu na selu. Mlađi mi je desna ruka u pčelarstvu, stariji je više za stočarstvo i za poljoprivredne ratarske kulture, za oranje, za obradu zemlje, za košenje, skupljanje sena, dok mlađi ima interesovanje za med i planiramo da proširimo broj košnica. Jedan ima 25, a drugi 27 godina", kaže Dragoslav.
Foto: Marija Jovanović
Povezana stočna vrsta
Pčelarstvo je specifična grana ljudske delatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mesta obitavanja pčela su veliki... Više [+]
Tagovi
Autorka