"Pronašli smo divno imanje, renovirali kuću koja je stara više od 100 godina i uredili je baš onako kako smo oduvek zamišljali, tradicionalno i starinski", kaže za Agroklub domaćica ovog imanja, Leonora Manesku
Nakon što su doneli odluku da grad zamene životom na selu, supružnici Leonora i Dalibor Manesku rešili su da kupe kuću daleko od gradske gužve i smoga i posvete se razvoju seoskog turizma. S obzirom na to da su godinama obilazili imanja u okolini Vršca, jedno domaćinstvo im se posebno dopalo.
U Južnobanatskom okrugu, na 30 kilometara od Vršca u selu Šušara pronašli su ono za čime su godinama tragali, imanje na kome se nalaze dve kuće i prostrano dvorište okruženo borovom šumom.
Domaćica Leonora Manesku nam na početku razgovora pojašnjava kada su počeli da se bave seoskim turizmom i zašto su odlučili da ipak kupe dve kuće.
"Pronašli smo divno imanje, renovirali kuću koja je stara više od 100 godina i uredili je baš onako kako smo oduvek zamišljali, tradicionalno i starinski", kaže ona za Agroklub i dodaje da su pre tri godine počeli da se bave turizmom.
Nakon što su obnovili obe kuće, onu u kojoj žive već deset godina, ali i onu koja spremno dočekuje goste, domaćica ovog imanja, između ostalog priprema i najukusnija jela na stari, tradicionalan način.
"Naše supe se kuvaju po četiri sata. Za pripremu jela ne koristimo friteze, a sve se prži i peče na svinjskoj masti."
Osim toga, u plasteniku gaji i domaći paradajz čiji ukus oduševljava svakog gosta koji boravi na njihovom imanju, a domaćom kuhinjom su posebno opčinjeni i strani turisti. Prostranim dvorištem slobodno šeta i 25 gusaka od čijeg mesa je nekada spremala razne specijalitete, ali to više ne radi.
"One su sada naši omiljeni ljubimci", kaže nam.
Matejev konak, kako su inače nazvali seosko domaćinstvo, dobio je ime po krsnoj slavi Sv. apostol Matej koju ova porodica godinama obeležava. Osim etno kuće i restorana sa tradicionalnim jelima, gosti koji borave u ovom konaku mogu da uživaju i u netaknutoj prirodi.
"U blizini naše kuće nalazi se prirodni fenomen, brdašca nalik onima na Novom Zelandu. S jeseni su posebno interesantne nijanse crvene i narandžaste boje, pa tako ova lokacija privlači kako domaće, tako i strane turiste", ističe naša sagovornica.
Kako dalje napominje, nikada nisu bili korisnici državnih subvencija, iako su konkurisali. To bi im, kaže ona, znatno olakšalo posao, jer su mnogo uložili u imanje, a podigli su i kredit.
"Borimo se da opstanemo. Seoski turizam je za sada samo hobi", napominje ova domaćica, koja je inače po struci profesor stručnih predmeta u Ekonomskoj školi, dok je suprug električar.
Osim što gosti ovog konaka mogu da prenoće, ali i da se počaste raznim specijalitetima domaće kuhinje, ovde se organizuju i muzičke večeri kao i proslave rođendana. Nedelja je najposećeniji dan, a gosti imaju priliku da uživaju u svim blagodetima koje nudi ovaj konak.
"Naše devojčice takođe učestvuju u poslovima na imanju, imaju čak i svoje kecelje. Međutim, ono što im najmanje odgovara je svakako čišćenje ogromnog dvorišta, pa zbog vetra stalno moramo držati metle", kaže šaljivo.
Kada su u pitanju planovi za budućnost, voleli bi da se posao proširi, ali i da kupe koze, koje su prvobitno planirali, ali se to nije ostvarilo ni posle 10 godina.
"Bilo je kriznih situacija, ali se u grad ne vraćamo", zaključuje Manesku.
A kako izgleda ovo prelepo seosko imanje u Banatu, pogledajte u galeriji ispod teksta. Poželite da odete, zar ne?
Foto prilog
Tagovi
Autorka