Engleski naziv: White root, salsify garden | Latinski naziv: Tragopogon porrifolius L. ssp. porrifolius
Beli koren, vrtni turovac slabo je poznato povrće. Masovnim monokulturnim uzgojem druge vrste povrća istisnule su ga s tržnica, većinom zbog činjenice da se koren, glavni jestivi deo biljke, lako lomi pri mašinskom vađenju čime mu se umanjuje trajnost i tržna vrednost. Zbog velike količine vlakana i malo kalorija, turovac povoljno utiče na regulaciju varenja što ga čini namirnicom podesnom za sve uzraste.
Gaji se zbog zadebljalog korena, koji je po hranjivoj vrednosti sličan crnom korenu, a ponegde se koristi i mlado lišće i cvetna stabljika u drugoj godini. Dvogodišnja je biljka korena dugog 15 – 30 cm s 2 – 3,5 cm prečnika. U sprovodnim sudovima ima lateks, koji na vazduhu posmeđi, ali nakon kuvanja tkivo je opet belo. U vegetativnoj fazi na skraćenoj stabljici ima rozetu lišća, koje po obliku podsećaju na praziluk, po kojem je vrsta dobila ime. Cvetovi su u glavičastim cvastima ružičaste do ljubičaste boje. U 1g ima 60 – 90 plodova, koji su ujedno i seme.
Minimalna temperatura klijanja je 5 °C, a optimalna za rast u vegetativnoj fazi 16 – 20 °C. Razvijena biljka dobro podnosi niske temperature i u nas može prezimtiti bez zaštite.
Iako podnosi sušu, redovno zalivanje omogućiće razvoj sočnijeg korena i sprečiti razvoj vlaknaste strukture.
Beli koren najbolje uspeva na lakšim zemljištima neutralne ili blago alkalne reakcije.
Beli koren zauzima površinu gotovo cele godine. Najmanje 5 godina ne sme se sejati na istu površinu. Najbolje predkulture su žitarice ili krompir.
Zemljište se duboko obrađuje uz primenu podrivača u zimu, a predsetvena se obrada obavlja u proleće.
U fazi početnog sporog rasta nije preporučiva međuredna obrada jer su u to vreme biljke vrlo osetljive. Kada se biljke bolje razviju, potrebne su još dve kultivacije uz prihranu. Kad razvije nekoliko listića, razređuje se u redu na razmake oko 8 - 10 cm biljka od biljke.
U predsetvenoj pripremi ili još pri jesenjoj obradi đubri se kalijumovim i fosfornim đubrivima, a azot se dodaje u dve prihrane, prvi put kada počne intezivniji rast, a drugi put početkom avgusta. Za prinos korena od 20 t/ha đubri se s 110 kg/ha azota, 45 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalijuma.
Može se sejati i nešto ranije od crnog korena, u februaru i martu, na međuredni razmak 30 – 50 cm i 10 – 15 cm u redu. Seje se na otvoreno u rano proleće, na sunčanu gredicu, za jesenju berbu, ili u ranu jesen za prolećnu berbu. Bolje uspeva i veći prinos daje hladnijih leta.
Berba je u zavisnosti od vrste i vremenskih prilika za 120 - 150 dana. Prilikom berbe potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da koren može biti duboko u zemlji i da se lako lomi, a oštećen znatno kraće zadržava svežinu. Zbog sporog rasta u vegetativnoj fazi koren se može vaditi tek u oktobru i novembru, a ako zemlja nije smrznuta može se vaditi i tokom zime. Uz dobru negu tokom vegetacije može se postići prinos od 25 t/ha.
Izvor:
ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1
MAMMOUTH