Engleski naziv: Spinach | Latinski naziv: Spinacea oleracea L.
Spanać je jednogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici Chenopodiaceae. Potiče iz zapadne Azije (područja današnjeg Irana) gde se gaji i konzumira već više od 2 000 godina. Kod nas se najviše proizvodi za tržište u svežem stanju na porodičnim gazdinstvima. Preko 1/3 ukupne suve materije spanaća čine belančevine, koje sadrže sve esencijelne aminokiseline. Bogat je mineralima, naročito gvožđem, a od vitamina karotinom, vitaminima B grupe i vitaminom C. Spanać ima sposobnost većeg nakupljanja nitrata koji potencijalno mogu postati štetni, naročito za decu mlađu od godinu dana. Sami nitrati nisu štetni, ali prelaskom u nitrite mogu izazvati methemoglobinemiju, koja u ekstremnom slučaju može biti i smrtonosna. Nitrati se većim delom nalaze u peteljci lista, pa se korištenjem samo liske eventualni negativni učinci smanjuju. Pospešuje izlučivanje vode iz organizma, a time olakšava rad srca i bubrega i snižava krvni pritisak. Spanać se ne preporučuje reumatičarima i bubrežnim bolesnicima zbog pospešivanja stvaranja kamenca u bubrezima.
Spanać je biljka umerene klime. Najbrže raste pri temperaturi od 18 do 20 °C. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen. Niske temperature tokom rasta utiču na kvalitet lišća (listovi su sitniji, deblji i više naborani). Pojedini kultivari mogu podneti do -10 °C bez posebne zaštite. Klijanje započinje već malo iznad 0°C, ali vrlo sporo. Optimalna temperatura za nicanje iznosi 20 °C.
Količina padavina, odnosno obezbeđenost biljke vodom utiče i na sadržaj nitrata. U sušnim uslovima količina nitrata u lišću spanaća nešto je manja. Budući da u peteljci lista ima 3 do 8 puta više nitrata nego u lisci, kultivari kratkih peteljki u tom pogledu imaju prednost.
Za gajenje spanaća pogodna su lakša do srednje teška zemljišta, dobrog kapaciteta za vodu i vazduh kao i dobre propusnosti za vreme jačih padavina. Za dobru i stabilnu strukturu zemljišta poželjno je do 5 % humusa uz neutralnu ili slabo kiselu reakciju (pH 5,5 – 7,0).
Loše pretkulture za spanać je on sam i ostale kulture iz iste porodice. Cveklu, blitvu, šećernu i stočnu repu treba izbegavati i na susednim parcelama zbog mogućnosti prenosa virusnih bolesti. Spanać se ne seje nakon đubrenja organskim đubrivima zbog mogućnosti prevelikog nakupljanja nitrata. Zbog kratke vegetacije dobro se uklapa u plodosmenu s ostalim povrtarskim kulturama u intenzivnoj proizvodnji s 2 - 3 useva godišnje.
Za prolećnu setvu brazda se tanjira u jesen, a za jesenju setvu dodaje se mineralno NPK đubrivo (prema analizi zemljišta) u količini od 350 - 400 kg/ha formacije 8:16:24 ili 8:26:26. Potrebno je izvršiti jednu prihranu azotnim đubrivom koja ne sme biti izvršena prekasno. Na težim zemljištima dobro je formirati uzdignute gredice, a površina mora biti izravnata i fine mrvičaste strukture da se omogući što ravnomernija dubina setve.
Đubrenje spanaća zavisi od zaliha hraniva u zemljištu, a mora se voditi računa i o biljnim ostacima prethodne kulture, koja može ostaviti znatnu količinu hraniva. Na dobro obezbeđenom zemljištu s oko 30 mg fosfora i približno isto toliko kalijuma na 100 g zemljišta kao i 0,10 - 0,30 % ukupnog azota, prinos spanaća najviše zavisi od đubrenju azotom. Zbog mogućnosti prevelikog nakupljanja nitrata u lišću, upravo đubrenje azotom treba sprovesti oprezno, u zavisnosti od namene spanaća, pretkulture, sezone gajenja, načina gajenja i kultivara. Đubrenje kalijumom u obliku kalijumova hlorida ima prednost jer hlor smanjuje nakupljanje nitrata u lišću. Na srednje obezbeđenom zemljištu azotom za đubrenje spanaća ne bi trebalo koristiti više od 100 kg/ha čistog azota, i to prvenstveno u sulfatnom ili amidnom obliku.
Kultivari namenjeni preradi imaju glatke listove (da se lakše peru), dužih peteljki i uspravne rozete (lakše se kose i zahvata se više liski), srednjezelene i tamnozelene boje lišća. Kultivari za tržište više su ili manje naboranog, odnosno mehurastog, tamnozelenog lišća i kratkih peteljki. Takav se spanać bolje pakuje i manje zbija u amblaži, što omogućuje bolju aeraciju (strujanje vazduha). Od bioloških svojstava najvažnija je otpornost na visoke i niske temperature i otpornost na brzo prorastanje. U zavisnosti od tih svojstva pojedini su kultivari namenjeni za ranu prolećnu, kasnu prolećnu ili letnju proizvodnju, kao i za rano jesenje, kasno jesenje ili ozimo gajenje. Otpornost sorte na bolesti, a naročito na plamenjaču spanaća od osobite je važnosti.
Vreme i način setve najviše zavisi od klimatskog podrčja. Budući da spanać može nicati već pri temperaturama oko 0 °C, a mlada biljka može podneti blage mrazeve, setva prolećnog spanaća može početi čim to vremenske prilike dopuste, odnosno stanje vlage u zemljištu omogući operacije pripreme za setvu. To u kontinentalnim područjima ponekad može biti već u drugoj polovini februara, ali u većini slučajeva krajem marta. U mediteranskom području prolećni spanać može se sejati krajem januara i tokom februara. Za ovu setvu biraju se rani kultivari, koji intenzivnije rastu, brže postignu tehnološku zrelost, ali u uslovima dužeg dana brže prerastaju. Što je kasnija setva, kasni kultivari koji sporo prerastaju imaju prednost. Pri kasnijoj setvi u uslovima navodnjavanja do berbe treba od 45 do 65 dana.
Spanać prezimi u fazi 2 do 4 prava lista, a u proleće nastavlja rast. Tako njegova vegetacija može trajati 150 do 180 dana. Prema tome kod nas je moguća prolećna, letnja, jesenja i zimska proizvodnja spanaća, što omogućuje snabdevanje tržišta svežim spanaćem tokom cele godine.
Spanać se direktno seje na stalno mesto preciznom sejalicom uz međuredni razmak od 15 - 30 cm, razmak u redu 3 - 5 cm i na dubinu od 3 - 4 cm. Korisno je sejati u četveroredne ili peteroredne trake s razmakom od 50 - 60 cm između traka, što omogućuje prohod traktora. Za ranu prolećnu i ozimu proizvodnju dobro je sejati na uzdignute gredice. Površina gredice se u proleće pre zagreje, a tokom jeseni i zime manje je izložena stagniranju vode u slučaju jačih padavina. Za proizvodnju za tržište, kada se beru cele rozete, planira se sklop od oko 100 biljaka po kvadratnom metru, a za preradu, kada se spanać kosi, 150 do 250 biljaka. Norma setve određuje se na osnovi apsolutne mase i klijavosti semena, a orjentaciono za 1 ha potrebno je 25 do 40 kg semena.
Na pojedinim lokacijama u mediteranskom području spanać se bere i zimi, a u kontinentalnom području ozimo gajenje otpornih kultivara omogućuje ranu prolećnu berbu. Spanać se bere kada ima 5 - 8 sasvim razvijenih listova. U tehnološkoj zrelosti biljka može imati i do 25 listova, uključujući i nerazvijene listove, u zavisnosti od sezone gajenja. Bere se pre početka prerastanja (pojave cvetne stabljike). U letnjom periodu optimalno razdoblje berbe vrlo je kratko (svega 2 do 3 dana).
Za tržište se obično beru cele rozete spanaća, a za preradu spanać se kosi. U kućnim vrtovima za vlastite potrebe mogu se brati listovi u više navrata. Ručna berba spanaća zahteva dosta radnog vremena. Spanać za preradu kosi se odgovarajućim kombajnima koji pokošeno lišće odmah prenose u vozilo i transportuju na preradu. Prinos spanaća zavisi od roka setve, kultivara, ostvarenog sklopa i vremena berbe. Prolećni i ozimi spanać može dati prinos 10 do 20 t/ha, a jesenji 15 do 30 t/ha.
Košenjem spanaća zahvata se manje peteljki nego berbom cele rozete, što takođe utiče na količinu nitrata. Pravilnom doradom spanaća za tržište (pranje u ledenoj vodi, pakovanje u prikladnu ambalažu u rastresitom sloju, prodaja na rashladnoj vitrini) smanjuje se mogućnost prelaska nitrata u nitrite. Spanać za zamrzavanje ili za dečju hranu treba preraditi u najkraćem mogućem roku (za nekoliko sati nakon berbe).
Spanać za tržište neposredno posle berbe pere se hladnom vodom i nakon što se ocedi, rastresito (bez zbijanja) se pakuje u duboke gajbice. U retkim slučajevima može se skladištiti nekoliko dana u hladnjači pri 0°C i pri relativnoj vlažnosti vazduha od 95 %. Održivost u hladnjači može se produžiti vitalizacijom, procesom usporavanja starenja. Spanać se konzervira zamrzavanjem, ređe sterilizacijom u limenkama. Pre zamrzavanja blanšira se u vodi pri nešto nižoj temperaturi (80 °C) jer tako bolje sačuva boju.
Izvor:
Engleski naziv: New Zealand spinach | Latinski naziv: Tetragonia tetragonioides (Pall.) O. Kuntze
Spanać novozelandski jednogodišnja je biljka tople klime. Najbolje uspeva pri 20 – 25 °C. Otporan je na sušu, ali uz ravnomerno snabdevanje vodom daje bolje prinose. Đubrenje se obavlja sa 100 kg/ha azota, 25 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalijuma uz još jednu do dve prihrane azotom tokom berbe.
Najviše se gaji direktnom setvom, ali može se uzgajati i iz rasada. Pre setve seme se potapa u toploj vodi kroz 24 sata da omekša i lakše proklija. Seje se uz razmak redova 70 – 100 cm i 30 – 50 cm u redu. Kao rasad seje se mesec dana pre moguće sadnje u grejanom zaštićenom prostoru po 2 – 3 semenke u lončiće koji se koriste za paradajz. Sadi se s grumenom zemlje na već spomenuti razmak. Tako se postiže 2 – 3 nedelje raniji početak berbe u odnosu na direktnu setvu.
Berba može započeti 40 – 50 dana nakon nicanja. Obično se bere jednom nedeljno sve do prvih mrazeva. Najobilnije berbe su u avgustu i početkom septembra. Uz intezivni gajenje može se postići prinos od 20 – 40 t/ha. Bere se ručno, pakuje u manje jedinice i obično stiže svež na tržište. Ako je potrebno, može se kratko skladištiti na temperaturi od 0 – 2 °C i pri 95 % relativne vlage vazduha.
Izvor:
ukupno: 17, aktivno: 7, neaktivno: 10
AMERICA
BUTTERFLAY
CLIPPER
DOLPHIN
ESKIMO
FALCON
MARISCA
MATADOR
MAZURKA
NORES
PUMA RZ
REMBRANDT
SPANDA F1
SPOKANE
VIROFLAY
YABI