Važno je ne pokleknuti pred izazovima koji su sastavni deo poljoprivredne proizvodnje, jer ako se proda manje svinja, tu su bikovi, pa se, kaže Marija Gajić, to nekako nadomesti.
U selu Jalovik kraj Vladimirovaca (Južni Banat) nalazi se poljoprivredno gazdinstvo Gajić koje se decenijama bavi stočarskom i ratarskom proizvodnjom. Ljubav prema poljoprivredi vremenom je prešla i na najmlađe članove porodice koji redovno učestvuju u gotovo svim poslovima na imanju.
Jedna od njih je i mlada Marija (24) iz pomenutog sela koja nam na početku razgovora pojašnjava da su se Gajići oduvek bavili poljoprivredom, ali je njen otac znatno proširio obradive površine i povećao broj grla.
"Od stoke imamo tovne bikove, kao i tovne svinje, a obrađujemo oko 50 hektara zemljišta na kome sejemo suncokret, kukuruz i pšenicu", kaže ona za Agroklub.
Kako dalje navodi, od malena prati sva dešavanja na farmi, pa otud ideja da nakon završene Ekonomske škole upiše Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, odsek agroekonomija. Na kraju studija proglašena je za studenta generacije, a obaveze na fakultetu je nisu sprečile da pomaže roditeljima na farmi.
"Imamo 16 bikova u slobodnom tovu i jednom godišnje izbacujemo turu. To obično bude krajem januara, početkom februara, dok svinje prodajemo na dve ture godišnje."
Izbalansirana i pravilna ishrana je, kaže, od izuzetnog značaja za tovne bikove koji u momentu prodaje teže oko 600 kilograma.
"Jednom dnevno hranimo ih silažom, dva puta senom, a pored silaže kao glavni obrok ide i koncentrovana hrana koju pravimo u mešaoni na našem imanju", objašnjava Gajićeva.
Kada je reč o ishrani svinja, ona se, kaže ona, takođe bazira na koncentratima, dok se prasad hrani granulama u kombinaciji sa koncentratom.
"Svinje prodajemo kada dostignu telesnu težinu od oko 120 kilograma i to jednu turu tokom februara i drugu u decembru. Ukupno oko 300 tovljenika."
Bilo je, dodaje, mnogo izazova u stočarskoj proizvodnji, ali nikada nisu pomislili da odustanu od ovog posla.
"Prošle godine su nam, nažalost, uginula tri teleta, čim smo ih kupili. Takođe, nekad bude i loša tura svinja. A nekad se i cena tovnih grla preko noći promeni", navodi ova mlada devojka.
Važno je ne pokleknuti pred izazovima koji su sastavni deo poljoprivredne proizvodnje, jer ako se proda manje svinja, tu su bikovi, pa se, kaže ona, to nekako nadomesti.
"Sarađujemo i sa obližnjom klanicom, pa se često desi da određeni broj svinja zakoljemo u klanici i prodamo u delovima".
Prema rečima naše sagovornice, tokom zimskih meseci obavezno se u prostorijama na farmi koriste grejalice, a leti ventilatori, kako bi se obezbedili optimalni uslovi za normalno funkcionisanje životinja.
"Tokom zime, kod bikova postavljamo so koju oni ližu, kako bi se što više kretali i pomerali. Zatvaramo sva vrata, a u slučaju vetra postavljamo i cerade", objašnjava Gajićeva.
Kada su u pitanju planovi za budućnost, ona ističe da je otac želeo da dogradi deo prostorija gde su bikovi, kako bi mogao da poveća broj grla. Međutim, to se još uvek nije realizovalo.
"Imali smo ideju da zakupimo i deo klanice, ali to se još uvek nije desilo. Videćemo..."
Iako vremenski uslovi nisu pogodovali većini poljoprivrednih kultura, Gajići ne mogu da se požale na prinos kukuruza koji je iznosio oko četiri tona po hektaru.
"Deda kaže da ne pamti kada je pšenica ovako dobro rodila", zaključuje.
Foto prilog
Tagovi
Autorka