Srećko Popović iz Kućana kod Nove Varoši i njegovi sinovi Miloš i Mladen su među najvećim proizvođačima mleka u jugozapadnoj Srbiji, iako bi, prema porodičnoj tradiciji, trebalo da budu - sveštenici.
Srećko Popović (55) iz Kućana i njegovi sinovi Miloš (33) i Mladen (29) poznati su stočari, a da su poštovali porodičnu tradiciju danas bi se umesto o kravama muzarama brinuli o svom "duhovnom stadu". Popovići su u prošlosti dali devet sveštenika Srpske pravoslavne crkve, poslednjeg pred sam Drugi svetski rat, od kada žive isključivo od onoga što proizvedu na svom imanju u vrletima Murtenice, na pola puta između Nove Varoši i Zlatibora.
Vredni domaćini dnevno proizvedu oko 600 litara mleka i među najvećim su proizvođačima u jugozapadnoj Srbiji.
"Sve što proizvedemo, otkupi mlekara Zlatibor i, što je najvažnije. uredno plaća. Trenutna cena je 36 dinara za litar, plus sedam dinara državne premije, što i nije tako loše. Otkupljivači dolaze svakoga dana, ali je mali problem zimi. Kada napadaju snegovi, prinuđeni smo da svako jutro čistimo do magistrale šest kilometara seoskog puta. Na sreću, opština Nova Varoš nam daje 6-7 litara nafte po očišćenom kilometru, a takva je praksa i u drugim selima", kaže Mladen, koji se nakon završene srednje poljoprivredne škole vratio na roditeljsko imanje.
Popovići trenutno u štali imaju 36 visokomlečnih krava simentalske rase i dvadesetak junica, a planiraju da povećaju broj grla. Posla na farmi je mnogo, a rame uz rame sa muškim članovima domaćinstva rade i dve dame, svekrva i snaja, Nada i Marina, Miloševa supruga. Ustaje se sa prvim petlovima i sa poslom završava tek oko devet sati uveče, a kada zatreba svi rade sve, bez neke striktne podele rada.
"Štala je zidana, dugačka je 43 i široka 13 metara, pa ima još dosta prostora da se povećaju i broj krava i količina proizvedenog mleka, a namera nam je da u skorije vreme kupimo još dvadesetak kvalitetnih muzara. To međutim iziskuje i velike troškove, pa bi nam svaka dodatna pomoć države dobro došla. Za sada imamo subvencije od 25.000 dinara po jednom grlu, što nam puno znači, ali nije dovoljno", kaže Miloš, saobraćajni tehničar po struci.
Obrađuju oko 15 hekatara i hranu za stoku uglavnom proizvedu na svom imanju, okruženom čamovom šumom. Mukotrpnim radom uspeli su da nabave svu potrebnu mehanizaciju i opremu, koja ih je koštala pravo malo bogastvo. Samo za vezove u štali i traku za mašinsko izđubravanje iz štale pre nekoliko godina su jednoj slovenačkoj firmi platili više od 12 hiljada evra.
"Krave obično hranimo pet puta dnevno. Godišnje pojedu oko 5.000 do 6.000 bala sena, koje ukosimo na planinskim livadama i proplancima, kao i 90 tona koncentrata. Polažemo im i travnu silažu sa našeg imanja, ali smo prinuđeni da dokupimo kukuruznu silažu, jer godišnje treba skoro 200 tona, a toliku količninu nismo u mogućnosti da sami proizvedemo", kaže Mladen.
Popovići su počeli da se intezivno bave proizvodnjom mleka pre oko 15 godina. Srećko je tada od oca Đorđa nasledio četiri krave i par volova, a danas ima pune staje i najuspešniji je stočar u novovaroškim selima na desnoj obali Uvca.
"Posle tragične pogibije pod traktorom brata Ljubinka 2002. godine, sa kojim sam ortački radio izvlačenje i prevoz oblovine, prodao sam kamione i okrenuo se stočarstvu. Tri godine kasnije, država je prvo mom sinu Milošu dodelila bespovratno dva miliona dinara, što je bio presudan momenat, a naredne godine i meni jedan milion za podizanje velike savremene štale, uz uslov da i mi uložimo istu svotu novca. Jeste svih ovih godina bilo dosta rada i odricanja, ali se ne kajem što sam ušao u ovaj posao", kaže Srećko Popović, glava porodice.
Zbog odluke da se vrate u selo i posvete poljoprivredi nisu se pokajali ni njegovi sinovi. Miloš je srednju školu završio u Užicu, a Mladen u Požegi i imali su ponudu za posao u gradu.
"Na žalost, teže mi je da nađem devojku za ženidbu, nego da obezbedim plasman mleka na tržištu. Ni jedna neće u selo, mada ovde imamo sve uslove za normalan život", kaže u šali Mladen.
Tagovi
Autor