Broj ovaca u Srbiji povećava se iz godine u godinu, a gotovo polovina, gaji se u Zapadnoj Srbiji i u Šumadiji. Ipak, ono što je za stručnjake važno, to je da i dalje postoje autohtone rase i smatraju da je očuvanje autohtonih vrsta ovaca i koza značajno za Srbiju.
Osam vrsta pramenki i dve populacije koza, prepoznate su u Srbiji kao autohtone sorte. Pirostska i krivovirkska pramenka najmanje su se promenile u poslednjih 30 godina, kada se uporede rezultati istraživanja sa podacima iz literature.
"One su ostale autentične, što je veoma važan korak ka njihovoj uspešnoj konzervaciji. Sve ostale pramenke, kao što su lipska, sjenička, svrljiška, bardoka, karakačanska su nešto krupnije, jer je najverovatnije došlo do upliva gena drugih rasa, kao što je na primer vitenberg, jer je to dominantna uvozna rasa kod nas. Drugi razlog je poboljšanje ishrane i načina smeštaja", kaže naučni savetnik Instituta za stočarstvo dr Dragana Ružić-Muslić.
Za stručnjake je u analizi metaboličkog i genetičkog profila autohtonih rasa bilo veoma važno da se urade hematološke i biohemijske analize.
"Hematološki parameter je klasična krvna slika životinje, a biohemijski predstavlja sadržaj proteina, glukoze, holesterola, mineralnih materija i enzima. Zaklučak je, da što se tiče naših rasa, životinje u krvi imaju više kreatinina, što pokazuje da je u pitanju dehidratacija i da se one ne napajaju vodom u onoj meri u kojoj bi trebalo", kaže naučni savetnik i dodaje da je kod pirotske i karakačevske rase ustanovljena anemija i da je to rezultat nedovoljno izbalansirane ishrane, pa se tu mora voditi računa.
U Institutu za stočarstvo smatraju da se ne sme dovoditi u pitanje gajenje autohtonih rasa i da je to veoma važno za Srbiju.
"Ako izgubimo te gene koji su odgovorni za otpornost, dugovečnost, izražen amterinski instikt, mi ćemo izgubiti mnogo toga i to se ne može nadoknaditi", upozorava Ružić-Muslić.
"To nemamo parvo da uradimo ni sebi, a ni budućim geberacijama. U tom smislu, govoritim i o sjeničkoj pramenci koja je izuzetno atraktivna, najzastupljenija je u Zapadnoj Srbiji i najzastupljenija je u populaciji svih pramenki."
Prema podacima Instituta, u Srbiji je oko 200 hiljada umatičenih sjeničkih pramenki, za razliku od karakačanske, pirotske i bardoka, koje spadaju u ugrožene sojeve.
"Stanje u ovčarstvu za sada je dobro jer postoji pomoć države kroz subvencije, pa se bar delimično podmiruju uzgajivači što se tiče finansija, ali je veoma bitno i da struka sa svoje strane pomogne u određivanju parametara, koja su to grla genetički vredna", kaže naša sagovornica.
Odgajivači još uvek imaju dosta entuzijazma, pa bi se daljim istraživanjim moglo doći do rezultata koji bi mogli biti od pomoći prilikom gajenja autohtonih sorti, kao što je pre svega ishrana, a time bi se došlo do maksimuma koje životinje mogu dati.
U valjevskom kraju najzastupljenija je sjenička pramenka koja se odlično prilagodila klimatskim i geografskim predelima ovog kraja. Više od 100 poljoprivrednih proizvođača gaji ovce, a u Kolubarskom okrugu ima preko 25.000 umatičenih grla sjeničke oplemenjene ovce, što je najviše u Srbiji.
Da je iz tog kvantiteta nastao i kvalitet, pokazuje činjenica da su drugi put za redom valjevski proizvođači osvojili titulu apsolutnog šampiona sajma u Novom Sadu, što je pre svega, rezultat višedecenijskog rada.
Apsolutni šampion u kategoriji ovčarstva za izloženu sjeničku pramenku je Aleksandar Stanarević iz Valjevske Kamenice, Zoran Petrović je osvojio srebrnu medalju i Vladan Nestorović pehar sajma.
Foto prilog
Tagovi
Autorka