Pretraživanje tekstova
Josip Joca Đipanov iz Bačkog Monoštora sa oko 50 karakterističnih melodija objavljuje lov već 35 godina.
Da pravi doživljaj lova ne postoji bez obrednog zvuka trube kojom se odaje počast divljači, potvrdiće lovci u lovištima Gornjeg Podunavlja, u Somboru i Bačkom Monoštoru. Ovde već 35 godina lovačku trubu svira Josip Joca Đipanov iz Monoštora. Svaka od oko 50 karakterističnih melodija objavljuje lov.
"Prvi sam trubu doneo na Novosadski sajam. Počeo sam da sviram mojim kolegama, a posle je tu bilo i takmičenje. Sviram sve počasti koje se kod nas odvijaju. Bili su to lovovi i u Odžacima i Plavni. Svirao sam i na hajkama na divlje svinje", priča Đipanov za RTV.
Lovačka truba ili "folksdojčerska" truba, kako je Josip zove, 1956. godine stigla je sa Tonijom Rusom iz Nemačke. Đipanov je od njega i naučio da je svira. "Bio je menadžer, dovodio je lovce ovde kod nas i on je svirao u trubu posle lova. Tako je odavao počast divljači. Ja sam to zavoleo, gledao sam kako on to radi i tako da mi je on tu trubu poklonio", priseća se trubač. Dodaje da za sada nema naslednika i da se "niko ne hvata" za trubu od mlađih kolega.
Josip je zaljubljenik u svoj posao, a ceo radni vek proveo je u šumskom gazdinstvu. Bio je lovočuvar, a bavio se i konjima i fijakerima. Kako kaže, ovaj posao se mora voleti: "Mi nemamo određeno radno vreme, mi radimo i nedeljom i subotama i praznicima. Kako je potreba u lovištima, mi smo tako radili! Isto tako i kod konjarstva, ako čovek nema to u sebi, ako nije rođen kao takav, ne može biti konjar, teško je to!".
Izvori
Tagovi
Josip Đipanov Bački Monoštor Gornje Podunavlje Lovačka truba Obredni zvuk
Autorka
Više [+]
Urednik portala, diplomirani novinar i ljubitelj prirode. Omiljena izreka: Ko sme taj može, ko ne zna za strah, taj ide napred.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Na fotografiji je uhvaćen jedan iskren i topao trenutak detinjstva na selu – moj Damjan se igra na seoskom putu okružen životinjama koje su mu pravi drugari. Oko njega su mačke i verni pas Zof koji se ne odvaja od dece, a u pozadini prolazi... Više [+]
Na fotografiji je uhvaćen jedan iskren i topao trenutak detinjstva na selu – moj Damjan se igra na seoskom putu okružen životinjama koje su mu pravi drugari. Oko njega su mačke i verni pas Zof koji se ne odvaja od dece, a u pozadini prolazi tele, sve u prirodnom, mirnom ambijentu dvorišta i zelenila. Odrastanje na selu nosi posebnu čar – deca rastu slobodna, okružena prirodom, životinjama i iskrenim radostima koje donosi jednostavan život. Svaki dan je nova avantura, a prijateljstva sa životinjama postaju uspomene koje se pamte zauvek. #RuralFoto #selo
Natasa Bebic
pre 1 nedelju
Hvala puno. Stvarno uživamo u životu na selu. Deca najviše 😁🫶 Hvala puno. Stvarno uživamo u životu na selu. Deca najviše 😁🫶
Leticija Hrenković
pre 3 nedelje
Krasan opis Nataša, odveli ste me tamo ;) Krasan opis Nataša, odveli ste me tamo ;)