Jesen je poterala mlade listove maslačka, cikorije, koprive, hajdučke trave i štavelja. Zašto i kako ih konzumirati?
Početku jeseni se radujem jednako kao proleću jer nam je tada u prirodi na raspolaganju puno samoniklog bilja koje se koristi u kulinarstvu. Nakon letnje suše ili košenja, u jesen poteraju mlade listove stabljike. Ova se pojava često opisuje kao druga vegetacija ili jesenji porast.
Ipak, ovde nije reč o novom životnom ciklusu nego o nastavku istoga. Biljka koristi povoljne uslove - vlagu i blaže temperature da obnovi lisnu masu.
Trenutno najrađe berem listove maslačka, cikorije, koprive, hajdučke tarve i štavelja, jer, treba ojačati organizam pred zimu.
Listovi maslačka sadrže obilje hranljivih materija kao što su vitamini A, C, K, E, B kompleks te minerale poput kalijuma, magnezijuma, gvožđa i kalcijuma. Po sadržaju vitamina i minerala čak nadmašuju spanać i paradajz. Zbog visokog procenta gvožđa, vitamina i proteina kojih sadrže oko 14 odsto, mogu pomoći kod anemije. Konzumiranje svežeg lista maslačka podstiče stvaranje žuči i čišćenje jetre te tako pomažu u detoksikaciji organizma. Imaju i diuretska svojstva te su blagotvorni za bubrege i mokraćni sistem.
Ako vam je njihov ukus gorak, dodajte barem šaku listova običnoj, zelenoj salati i ta će se gorčina izgubiti.
Možete ih i osušiti za kasniju upotrebu - čaj, smuti, dodatak supama varivima, salatama i sl.
Važno je brati mlade, zdrave listove, bez oštećenja i žutila. Berite ih po suvom vremenu, nakon što rosa ispari. Ako su listovi veći, možete ih preseći na pola da se brže osuše.
Rasporedite ih u tankom sloju na čistu krpu, rešetku ili mrežu i ostavite na provetrenom i senovitom mestu. Okrećite ih svakih nekoliko dana da se ravnomerno osuše. Sušenje traje sedam do 10 dana, zavisno od vlage u vazduhu.
Ako ih sušite u rerni ili dehidratoru, sušite na najnižoj temperaturi, do 40°C uz lagano otvorena vrata rerne ili uključenu ventilaciju. Potrebno je dva do četiri sata, zavisno od debljine listova.
Kada postanu krhki i lako se lome, potpuno su suvi. Stavite ih u tegle ili papirne kesice, na tamno i suvo mesto. Tako čuvani mogu trajati do godinu dana.
Mladi listovi cikorije takođe su bogati vitaminom C, kao i vitaminima B grupe, beta-karotenom i mineralima kao što su kalijum, kalcijum, magnezijum, gvožđe, mangan, bakar i cink.
Sadrže gorke materije koji podstiču apetit i rad probave, žuči i jetre. Fenolna jedinjena i flavonoidi imaju antioksidativna i protivupalna delovanja. Listovi sadrže i nešto inulina koji je odličan za crevnu mirkofloru te povoljno deluje na nivo šećera u krvi.
Osim što podstiču apetit i probavu, blago deluju kao diuretik.
Cikorija više poznata kao korov, a znate li koliko je lekovita?
Mlade listove koristim u salati, poput maslačka, a one nešto starije koji su nešto gorči, žilaviji i imaju dlačice, koristim u varivima i krem supama.
Takođe se mogu sušiti za čaj.
Kraljica među samoniklim biljem - tako bismo u nekoliko reči mogli opisati koprivu. Stoga treba iskoristiti jesen za berbu njenih listova, odnosno vrhova koji sadrže najviše minerala i antioksidanse.
Bogata je mineralima popu kalijuma, kalcijuma i gvožđa, a sadrži i antioksidanse koji štite od upala.
Njeno konzumiranje podstiče izlučivanje viška tečnosti i mokraćne kiseline iz tela što pomaže u detoksikaciji i poboljšanju rada bubrega. Jača imunitet, smanjuje upale i bolove, a pomaže i kod alergija tako da smanjuje simptome kijanja i "grebuckanja" u grlu. Takođe pomaže u ublažavanju tegoba s disajnim putevima što je dobro znati u sezoni kada nam dolaze prehlade.
Poznato je i njeno efikasno delovanje na zdravlje kože i kose. Smatra se i da silicijum koji sadrži može poboljšati gustinu kostiju, a kalcijum pomaže u prevenciji osteoporoze.
Smatra se da se redovnim konzumiranjem ove biljke, odnosno čajem od nje, može regulisati krvni pritisak i šećer u krvi.
U našoj porodici je najčešće koristimo u krem supama i varivima, ali i kao čaj, zavisno od toga šta nas u datom trenutku muči.
Ova biljka takođe sadrži vitamin C, K i minerale kao što su kalijum, fosfor, natrijum, gvođže, sumpor i mnoge druge materije blagotvorne za organizam. Ima protivupalna, antibakterijska i regenerativna svojstva. U narodnoj se medicini koristi za poboljšanje probave masne hrane, smirivanje grčeva želuca, creva i žučne kese i ublažava nadutost.
Smatra se i da jača imunitet, pomaže kod slabosti, nesanice i problema disajnih organa kao i da uklanja toksine iz kože te podržava zdravlje krvnih sudova.
Za čaj se osim listova beru i cvetovi.
Mi ga najčešće jedemo u krem supama i varivima, tako da ga dodam pred sam kraj kuvanja.
Ova zeljasta biljka koja se najčešće naziva kiselica, ali ja je zovem štavelj, je vrlo izdašna, a od nje najčešće pravim varivo poput spanaća ili krem supu. Ako su joj listovi vrlo mladi, tada nekoliko njih "ubacim" i u običnu zelenu salatu.
Ima kiselkast ukus, a bogata je vitaminom C, A i B6, a od minerala gvožđem, magnezijumom, kalijumom i kalcijumom.
Poput već navedenih, i ona podstiče probavu, smanjuje zatvor, ali i proliv, nadutost i grčeve. Zbog sadržaja kalijuma blagotvorno deluje na sistem krvih sudova. Smatra se da čisti krv, podstiče cirkulaciju i odlično utiče na kožu.
Postoje i medicinske studije koje dokazuju da antioksidansi koje sadrže pozitivno utiču na maligne promene u organizmu i da oksalna kiselina koju sadrži može imati antitumorska svojstva.
Tagovi
Autorka