Nežnom lizijantusu odgovara toplo vreme, ali ne i direktna izloženost suncu, voli stalno prihranjivanje i redovno i umereno zalivanje rekla nam je Zorica Jarić u čijem plasteniku trenutno cveta 3.500 ovih neodoljivo lepih biljaka.
Eustoma grandiflorum ili lizijantus, eustoma, Irska ruža, tamnoplavi bolero, lažna ruža, poreklo vodi iz Meksika, sa nekih ostrva Kariba gde raste kao poljski cvet. Može da se gaji kao sobna biljka, a najčešće je možemo videti u toplijim krajevima kao baštensku biljku ili u saksijama u kombinaciji sa drugim cvećem. Ukoliko se drži u vazi kao rezano cveće jednako sveže i lepo može da traje najmanje nedelju dana, a ako se redovno menja voda i do dve nedelje.
Cvet lizijantusa je sličan ruži, a javlja se u nijansama plave, ljubičaste, svetlozelene, lila i bele boje.
Ovaj raskošan cvet može da nikne iz sitnog semena ali je to prilično teško za početnike obzirom da je za klijanje i nicanje potrebno dugo vremena, te se oni koji ga gaje u baštama ili plastenicima odlučuju za kupovinu već gotovih sadnica sa pupoljkom. Treba ih rasaditi kada prođe opasnost od mrazeva i to u veće saksije obzirom da koren voli da se širi.
Ukoliko se sade i uzgajaju u plasteniku posao počinje krajem marta rasađivanjem mladih biljaka u dobro pripremljenu zemlju. Tako radi Zorica Jarić koja u Savinom Selu kod Vrbasa ima plastenik veličine 6 x 24 metra i trenutno u njemu cveta 3.500 lizijantusa različitih boja.
Ona kaže da nabavlja kontejnerski rasad iz prve ruke te izbegava preprodavce jer je u tom slučaju rasad mnogo skuplji.
"U pitanju su veoma male biljke koje negujemo i rasađujemo kad su veličine 3 do 5 cm, a to je kraj marta. Zemlju u plasteniku pripremamo tako što je dobro isfreziramo i ujedno unesemo insekticid, tako se štiti koren biljke, zatim stavljamo mreže i postavljamo sistem za navodnjavanje kap po kap", rekla nam je naša sagovornica i dodala da razmak između biljaka mora biti 12 cm.
Sa dolaskom toplijih dana lizijantus brže raste i bolje napreduje, a mere nege i zaštite primenjuju se po potrebi. Ukoliko je, kako kaž,e Jarićeva velika vlažnost usled slabog provetravanja plastenika može da se pojavi trulež lista i onda se praktikuje zaštita. Tokom prolećnih meseci kada je temperatura niža biljke se navodnjavaju svakih 5 do 6 dana, a kada nastupi topli letnji period to je češće, odnosno, svaki drugi-treći dan, a ujedno se radi i prihrana kao obavezna mera nege.
"Lizijantuse prihranjujemo tako što prihranu dodajemo u svako drugo navodnjavanje, jedan gram po biljci."
Kada biljka dostigne visinu od 100 do 130 cm vreme je za prvo rezanje cveta sa dugačkom drškom, a to je u plasteniku naše sagovornice bilo oko10 jula. Lizijantus, kako nam je objasnila, ima jednu centralnu granu koja je najbogatija cvetovima, ima ih od 5 do 7 i dve bočne koje obično imaju po 2 cveta. Cvet mora imati dugačku dršku te se lagano makazama seče cela biljka na visini od oko 4 cm iznad zemlje, nakon čega biljka počinje da se regeneriše, ponovo raste i tokom jeseni ponovo cveta.
U tom periodu jesenjeg cvetanja biljka je dosta niža, tanja i slabija, ali ne gubi na svojoj lepoti.
"Dugačke drške sa belim, svetlo rozim, ljubičastim, apricot ili zelenim cvetom čine lizijantus neodoljivim, elegantnim cvetom bilo da je u vazi ili buketu te ga rado traže cvećari, dekorateri i svi oni koji vole ovaj nežni cvet", kaže Jarićeva i objašnjava da je uzgoj ovog cveća divan posao koji može doneti solidnu zaradu.
Bitno je na početku stvoriti dobre uslove, postaviti kvalitetan plastenik, a narednih godina troškovi se svode na kupovinu rasada, troškove prihrane i zaštite. Iskustvo u ovom poslu je dragoceno, a njoj su svojim savetima pomogli proizvođači iz Vilova i Bijeljine.
Tagovi
Autorka