Iako se u našoj zemlji dosta napredovalo u tehnologiji proizvodnje voća, još uvek se ne poklanja dovoljna pažnja berbi, pa nam na kraju voćni plodovi propadnu, tj. izgube u kvalitetu.
Na plantažama jabuka skida se ovogodišnji rod sorte gala koji je proizvođačima opravdao ulaganja. Berba kruške završena je u više od polovine voćnjaka. Obrane su rane sorte, junska lepotica, santa marija, butira i vilijamovka. Do kraja avgusta počeće berba kruške abata fetel i konferans, što je uslovljeno i visokim temperaturama.
Berba voća se može izvoditi ručno, polumehanizovano i mehanizovano. Ručna berba je skup i spor način, ali se njom obezbeđuje mali procenat oštećenja i čuva kvalitet plodova. Ova berba se izvodi za plodove namenjene upotrebi u svežem stanju. Takvi plodovi beru se sa peteljkom i pažljivo spuštaju u ambalažu.
Polumehanizovana berba izvodi se uz upotrebu posebno dizajniranih platformi, a mehanizovana pomoću raznih mašinskih berača (tresača). Koristi se prvenstveno pri berbi plodova namenjenih za preradu. Loše strane mehanizovane berbe ogledaju se u oštećivanju, ne samo plodova već i stabala. Osim toga, cena mašinskih berača je visoka, a njihovo tehnološko zastarevanje brzo.
Pojam zrelosti plodova voća je različito definisan od pojedinih autora, ali se mora reći da je svima zajedničko da je to fiziološko stanje ploda koje obezbeđuje najbolji kvalitet i nakon dužeg čuvanja.
U toku sazrevanja voća razlikuju se dva stupnja zrelosti - botanička ili fiziološka i tehnološka ili konzumna zrelost plodova. Botanička zrelost predstavlja prvi stupanj zrelosti plodova. To je momenat kada prestaje dalji priticaj hranljivih materija u plodove. U ovo vreme plodovi su dostigli krupnoću koja je svojstvena za datu sortu, a semenke su sposobne da klijaju. Tehnološka zrelost predstavlja vreme kada su ubrani plodovi postali najpodesniji za upotrebu - za jelo u svežem stanju. U ovo vreme plodovi postižu najbolji kvalitet - ukus, aromu i sočnost.
Suša i vruć vetar uzimaju danak: Voda se povlači iz plodova, trpeće i "vesele mašine"
Botanička i tehnološka zrelost se vremenski skoro podudaraju kod jagodastih i jezgrastih voćnih vrsta. Kod letnjeg koštičavog voća između ova dva stupnja zrelosti postoji vrlo mali razmak, najviše nedelju dana. Kod jesenjih sorti jabuka i krušaka dve do tri nedelje, a kod zimskih sorti od jedan do više meseci, u zavisnosti od načina čuvanja plodova.
Na niskoj temperaturi u hladnjači sve biohemijske promene u plodovima, koje dovode do stupnja tehnološke zrelosti, teku znatno sporije. Obrnuto, plodovi čuvani na običnoj temperaturi znatno brže dospevaju za jelo i kraće vreme mogu da se čuvaju.
Određivanje momenta berbe je dosta složen i odgovoran zadatak i tom pitanju treba posvetiti veliku pažnju. Iako se u našoj zemlji dosta napredovalo u tehnologiji proizvodnje voća, još uvek se ne poklanja dovoljna pažnja berbi, pa nam na kraju voćni plodovi propadnu, tj. izgube u kvalitetu.
Mada savremeni načini skladištenja pružaju velike mogućnosti za čuvanje plodova, ipak u toku skladištenja dolazi do poremećaja u metabolizmu ploda, što uzrokuje pojavu fizioloških bolesti, a ne može se sasvim sprečiti ni pojava gljivičnih bolesti. Do toga dolazi zato što se ne poklanja dovoljna pažnja momentu berbe. Posledice ranije ili kasnije ubranih plodova su različite.
Za određivanje momenta berbe koriste se kratkoročne i dugoročne metode. Od dugoročnih metoda za određivanje vremena berbe koriste se:
Ipak, najčešće se koriste metode kratkoročne prognoze na osnovu jodno-skrobnog testa (jabuka, kruška i sl.), čvrstine parenhima ploda (jabuka, kruška, kivi i dr.), uz skidanje pokožice ploda na mestu utvrđivanja čvrstine penetrometrom, promene osnovne i dopunske boje pokožice ploda (jabuka, kruška, breskva, kajsija, jagoda, banana i sl.), lakoće odvajanja od grane i peteljke (jabuka, kruška, višnja, trešnja, malina i dr.), boje semenjače.
Zrenje plodova znatnog broja voćnih vrsta (jabuka, kruška, breskva, kupina) dosta je rastegnuto. Zbog toga se plodovi često beru u više faza. Na ovaj način se dobijaju plodovi ujednačenog kvaliteta i pogodniji su za čuvanje i preradu, a za vreme čuvanja su gubici dosta smanjeni.
Kada je u pitanju voće za stonu upotrebu, plodovi većine voćnih vrsta se beru ručno. Za branje jabuke, dunje, mandarine, pomorandže i sličnog voća najpogodnije su kengur torbe koje se prazne na dnu. Na manjim površinama berbu jabuka moguće je izvoditi direktno u jabučare, ali kada su u pitanju veće površine berbu treba raditi u boks palete. Šljiva, višnja, trešnja za stonu upotrebu se beru sa peteljkom, a kod šljive treba voditi računa da se ne skine pepeljak i plodovi se direktno slažu u ambalažne jedinice u kojima se isporučuju kupcu.
Prekrupni plodovi su slabije skladišne sposobnosti i treba ih po berbi kraće čuvati ili ih odmah prodati. U toku berbe često dolazi do mehaničkih oštećenja plodova, koja nastaju kao posledica slobodnog pada u ambalažu i na druge plodove, pritiskom prstima, od noktiju, udarca u ivicu ambalaže, tresenja u toku transporta i u slučaju da je ambalaža prepunjena.
Mehanička oštećenja nastaju i kasnije, pri pražnjenju ambalaže nakon čuvanja i pri klasiranju. Kao posledica mehaničkih oštećenja, kasnije se mogu javiti gljivična oboljenja. Zato se prilikom berbe mora obratiti pažnja da ne dođe do ovakvih oštećenja. Najčešći i ekonomski najveći gubici nastaju kao posledica gubitka vode iz plodova prouzrokovanog neodgovarajućim vremenom berbe, neodgovarajućim uslovima čuvanja i pojavom raznih parazitarnih i neparazitarnih oboljenja.
Imajući u vidu da se od fizioloških oboljenja jabuke najčešće pojavljuju gorke pege i posmeđivanje pokožice ploda, smatrao sam za shodno da nešto više kažem o ovim oboljenjima.
Pojava gorkih pega (Bitter pit) se manifestuje u vidu mrkih gorkih pega koje se najčešće vide na površini ploda. Kod jabuka se ova pojava najčešće povezuje sa nedostatkom kalcijuma koji je često prouzrokovan primenom previsokih doza kalijumovih đubriva. Dobra obezbeđenost naročito jabučastih plodova kalcijumom značajan je preduslov za njihovo uspešno čuvanje u skladištu.
Ovo oboljenje se sprečava pravilnom ishranom voćaka, a u slučaju poremećaja u snabdevanju plodova pomenutim elementima, prskanjem kalcijumhloridom (0,6 odsto) i kalcijumnitratom (0,6 - 1,2 odsto) u toku vegetacije. Za prva prskanja se može koristiti i kalcijumnitrat, koji je manje fitotoksičan. Tretiranje ne bi trebalo obavljati na temperaturi iznad 25ºC, najbolje je ako se tretiranje uradi u večernjim časovima i sa upotrebom 1.000 do 2.000 litara vode po hektaru. Sa prskanjem se počinje od polovine juna, pa se nastavlja u intervalima od 15 dana, do neposredno pred berbu. Plodovi se prskaju da budu potpuno pokvašeni.
Posmeđivanje pokožice (scald) je fiziološko oboljenje pojedinih sorti i može se javiti u značajnom procentu. Posebno su podložne sorte kao što su greni smit i sorte iz grupe crvenog delišesa. U pojedinim godinama u sorte greni smit može se javiti i na 60 do 70 odsto plodova.
Najefikasnija mera za sprečavanje pojave posmeđivanja pokožice je tretiranje sa No scald - difenilaminom (DPA) (antioksidacionom materijom), neposredno pred uskladištenje, potapanjem zajedno sa ambalažom u rastvor ili orošavanjem. Koncentracija primene je 200 g na 100 litara vode. Potapanje treba da traje 15 - 20 sekundi. Čuvanje jabuka sa odgovarajućim režimima za sortu smanjuje pojavu ovog oboljenja, ali se ne može potpuno sprečiti. Takođe, pravovremenom berbom se može smanjiti pojava ovog oboljenja.
Tagovi
Autor