U sklopu IFAJ svetskog kongresa agrarnih novinara posetili smo Keniju, jednu od vodećih afričkih država u proizvodnji arabike, najraširenije vrste kafe globalno
U ove su je krajeve doneli francuski misionari 1898. sa ostrva Réunion u Kiambu, blizu Najrobija, glavnog grada. Za podizanje plantaža i širenje, nešto kasnije je zaslužna kolonijalna vlast Britanaca početkom prošlog veka. Oni podižu brojne zasade, kontrolišu proizvodnju i izvoz, uz tada vrlo ograničene mogućosti za lokalno stanovništvo.
Od zemlje koja nije čula za kafu, stotinjak godina kasnije postali su deo popisa 20 najvećih prozvođača u svetu.
Naime, kenijski farmeri za godinu proizvedu više od 48.000 tona sirove kafe, popularnog napitka mnogih, kazuju podaci za proizvodnu sezonu 2022/23 (Kenya Coffee Book Year).
Zasadi koje smo posetili posađeni su u redovima širine 2 metra, uz 2 metra razmaka između biljaka u pojedinom redu. Na hektaru se tako nađe oko 2.500 sadnica kafe.
Uzgaja se u obliku grma, do cca. dva metra visine kako bi berači sa zemlje mogli lako da pristupe plodovima.
Biljka je trajna, svake se druge godine prikraćuje do korena iz kojeg se potom formira novi grm.
Po grmu ovdašnji farmeri kalkulišu sa 16 kilograma ploda za godinu, što znači da po hektaru beru 40-ak tona.
Bere se dva puta godišnje, u aprilu i novembru, a plodovi ne dozrevaju istovremeno, tako da na biljci istovremeno imaju i tek otvorene cvetove, i nedozrele (zelene) i zrela zrna (tamno crvena).
“Deo zasada je zasenjen visokim šumskim drvećem”, što nije slučajno na imanju od 230 hektara, otkrivaju nam ovdašnji naučnici, pojašnjavajući da tako smanjuju insolaciju niskih grmova kafe u cilju produženja procesa sazrevanja, što kako tvrde, ima pozitivne učinke na kasniji kvalitet sirovine.
Zasade koje smo obišli tretiraju fungicidima tri puta godišnje, dok insekticide uključuju po potrebi. “Pratimo štetnost 35 različitih vrsta insekata, kao i učinke pesticida”, otkrio je Elijah Kikuvi, iz KALRO instituta okupljenim novinarima.
Ustanovili su Kenijci i institut posvećen ovoj biljnoj vrsti, koji evaluira proizvodne rezultate, razvija sadni materijal, analizira efekte različitih pesticida i đubriva, rekao nam je istraživač Kikuvi, ujedno i prodekan ovdašnjeg fakulteta.
Beru se zrele crvene bobice kafe, koje nakon čišćenja idu na preradu.
Bobice se odmah pulpiraju – uklanja se spoljašnji mesnati deo ploda, ostaju dva zrna. Zrna zatim fermentišu u vodi 12-48 sati, da se ukloni sluz, nakon čega se isperu i osuše.
Sledi sušenje, proces u kojem se vlaga smanjuje na oko 10-12 odsto.
Suva zrna se ljušte kako bi se uklonila pergamentna kožica (ovojnica zrna), nakon čega se mašinski sortiraju prema veličini, boji i gustoći.
Rezultat obrade je "zelena kafa" sirova, spremna za prženje. Zrna se tokom prženja greju na 180–240 °C, čime razvijaju poznatu nam aromu i boju.
Trud ovih proizvođača otkupljuje se po ceni od 90 kenijskih šilinga za kilogram ubranih bobica kafe (ove godine), što je oko 0,60EUR.
Proces obrade bitno smanjuje težinu, naime, potrebno je šest kilograma ubranih bobica, da bi na kraju procesa dobili 1 kilogram kafe koju koristimo za kuvanje.
Čak 55 odsto kafe proizvedene u ovoj zemlji poznatoj po safari turizmu i vrhunskim trkačima završi na tržištu Evropske unije.
Kenija danas broji oko 800.000 malih proizvođača kafe i 3.000 velikih plantaža, ali površine su u opadanju, priča nam naš sagovornik dok obilazimo imanje. “Klimatske promene, infrastruktura i izgradnja pomeraju zonu uzgoja, koja se odvija na nadmorskoj visini od 1.200 do 2.100 metara iznad površine mora.”
Kuriozitet je da uprkos značajnoj proizvodnji, Kenijci uopšte ne piju puno kafe. Naime, njima je čaj prvi izbor.
Foto prilog
Tagovi
Autor