Urea, prestanak zalivanja i prirodni postupci pomažu da lišće brže opadne i da zimska zaštita voćaka bude uspešnija.
Zimsko prskanje voćaka i drugih biljaka jedna je od najvažnijih mera zaštite u voćarstvu. Ona se obično sprovodi u kasnu jesen ili ranu zimu, kada biljke uđu u fazu mirovanja.
Važno je da se tretman ne sprovodi dok još ima lišća, jer upravo njegovo odsustvo omogućava da zaštita bude efikasna, bezopasna i dugotrajna.
Kada voćka još ima lišće, zaštitno sredstvo ne može da dopre do kore i pupoljaka - mesta gde prezimljavaju jaja i larve štetočina, kao i spore gljivičnih bolesti. Opalo lišće ogoljava grane i deblo, pa se rastvor ravnomerno raspoređuje i pokriva celu površinu drveta.
Na lišću koje ostaje na drvetu ili na zemlji, često se javljaju spore bolesti poput čađave kraste, pepelnice i raznih pegavosti. Kada lišće prirodno opadne i ukloni se ispod drveta, smanjuje se količina zaraznog materijala koji bi se mogao aktivirati u proleće.
Zimsko prskanje se vrši tek nakon što biljka potpuno odbaci lišće, jer je tada u stanju mirovanja i nema aktivnog toka soka. To znači da hemijska sredstva ne mogu izazvati opekotine ili oštetiti mlado tkivo, pupoljke i koru. Ako se prskanje vrši dok su listovi još prisutni, biljka može pretrpeti stres i oslabiti, što smanjuje otpornost na zimu.
Preparati koji se koriste za zimsko prskanje, kao što su sredstva sa bakrom (plavi gal, bordoska tečnost) i mineralna ulja, imaju kontaktni efekat - što znači da moraju da prekriju površinu drveta.
Bez lišća, agensi lakše dopiru do: kore i pukotina gde se štetočine kriju, pupoljaka i mesta spojeva grana, mesta gde gljivične spore i jaja insekata prezimljavaju. Na ovaj način, prezimljivanje oblika bolesti i štetočina se uništava pre nego što se vegetacija probudi.
Pravilan redosled prskanja:
Ovim redosledom se postiže najveći efekat zaštite, a voćke ulaze u zimu zdrave i spremne za sledeću sezonu.
Opadanje lišća je prirodni proces kojim biljka ulazi u fazu mirovanja. Međutim, neke vrste (posebno jabuke, kruške i šljive u toplijim jesenima) mogu duže zadržati svoje lišće, pa proizvođači žele da ubrzaju proces kako bi na vreme sproveli zimsko prskanje.
Nekoliko je proverenih i bezbednih načina:
Prirodno - prestankom zalivanja i smanjenjem stresa. Ako biljka još uvek raste (npr. u stakleniku ili na toploj parceli), prestanite sa zalivanjem i nemojte dodavati azotna đubriva. Ograničite rast, jer višak vlage i azota održavaju lisnu masu aktivnom. Blago smanjenje temperature i kraći dani će prirodno izazvati opadanje lišća. Ova metoda je najprirodnija i najbezopasnija, samo je potrebno malo strpljenja.
Vreme je za jesenji tretman bakarnim preparatima u zasadima krušaka
Prskanje ureom (karbamidom) je najčešća i najbezbednija praksa. Prskanje rastvorom 5-7 % uree (5-7 kg uree na 100 litara vode) ubrzava razgradnju lišća i njihovo opadanje. Ona omekšava peteljku lista i istovremeno smanjuje količinu zaraznog materijala (spora i patogena) koji prezimi na listovima. Primenjuje se prskanjem drveća nakon berbe, dok još ima lišća, po toplom i suvom danu. Lišće obično počinje da opada 7 do 10 dana nakon tretmana. Korist je dvostruka, jer pored ubrzavanja opadanja, dezinfikuje i lisnu masu.
Uklanjanje opalog lišća ispod drveta - nakon što počne da opada, pokupite i uklonite lišće ispod drveća (ili ga kompostirajte odvojeno). Ovo smanjuje prisustvo bolesti, poboljšava ventilaciju i dodatno podstiče završetak procesa opadanja.
Ne koristite hemikalije koje nisu namenjene za defolijaciju (kao što su herbicidi ili jake kiseline) jer mogu oštetiti koru i pupoljke.
Takođe, ne prskajte rastvor uree ako se očekuje mraz ili kiša u narednih 24 sata. Ne lomite listove ručno, jer to oštećuje pupoljke za sledeću sezonu.
Tagovi
Autor