U prvoj godini posle sađenja ne smemo voćkama davati mnogo azotnih materija, jer prirast od više od 50 cm po stablu može dovesti do debalansa i sušenja stabala.
Kajsija (Prunus armeniaca L./Armeniaca vulgaris L.) je voćna vrsta koja kod nas u kontinentalnim uslovima često neredovno rađa, daje obilnije prinose tek svake treće ili četvrte godine i često strada, usled abiotičkih i biotičkih činilaca, od apopleksije. Naročito je osetljiva u prinudnom zimskom mirovanju (od polovine decembra, pa nadalje) kada niske temperature mogu izazvati katastrofalne štete.
Po pravilu, kod nas je treba gajiti na hladnijim stranama sveta i gde su temperaturna kolebanja manje izražena (zapad, sever, severozapad i severoistok), ali pod uslovom da taj položaj nije izložen severcu ili zapadnom vetru. Hladni vetrovi ometaju oplodnju, a mogu i plodovi otpasti pred berbu. Južne ekspozicije treba izbegavati, jer na njima voćke ranije kreću, te su izložene većem riziku izmrzavanja cvetova ili zametnutih plodića, bez obzira što se na takvim položajima u plodovima stvara više šećera i organskih kiselina.
Kajsija može uspevati do 600 m nadmorske visine, gde nalazi povoljne uslove za gajenje. Međutim, kod nas su najpovoljniji uslovi na nadmorskim visinama od 400 do 500 metara. Zbog mrazeva, kotline, odnosno dubodoline, treba obavezno izbegavati za podizanje zasada ovog voća.
Na parceli za podizanje zasada, na podlozi od kajsije i gorkog badema, ne sme biti bliža visina podzemne vode od 2,5 m, a na podlogama džanarike i domaće šljive od 1,5 m. U pogledu sastava, kajsiji najbolje odgovaraju zemljišta koja sadrže sitnog peska oko 60 do 65 odsto, s tim da frakcija gline bude zastupljena od 35 do 40 odsto. Ukoliko je u zemljištu odnos peska i gline 1:1 i kajsija i šljiva mogu da se koriste kao podloge za kajsiju.
Jesenja ili prolećna sadnja voćaka: Koja je bolja u našim klimatskim uslovima?
Zemljišta u kojima preovlađuje glina teška su, zbijena, male propustljivosti za vodu i vazduh. Na njima se voćke kajsije brže proređuju, jer koren strada od gušenja - asfiksije. Osim toga, na takvim zemljištima postoje i optimalni uslovi za razvoj gljivica koje napadaju korenov sistem kajsije: Armillaria mellea, Rosellinia necatrix i Verticilium albo - atrum. Naime, kajsija ne može da uspeva na glinovitom zemljištu.
Zemljište treba da sadrži tri odsto humusa, 12-15 mg P2O5 (fosfor-oksid) i 20-30 mg K2O (kalijum-oksid) u 100 g vazdušno suve zemlje. Plodnost zemljišta popravljamo stajnjakom i sa mineralnim NPK đubrivom. U prvoj godini posle sađenja ne smemo voćkama davati mnogo azotnih materija, jer prirast od više od 50 cm po stablu može dovesti do debalansa i sušenja stabala. O ovome treba voditi računa sve do prvih plodova.
Vlažnost zemljišta je vrlo značajna za kajsiju. Zemljište je dovoljno vlažno ukoliko je PVK (poljski vodni kapacitet) 60 do 70 odsto. U svim zemljama koje koriste veći broj zalivanja, odnosno navodnjavanje, nema problema sa uspevanjem kajsije.
Najpovoljnija reakcija zemljišta za kajsiju je između 6 i 7,5. Reakcija zemljišta (pH) zavisi od podloge. Ako je podloga kajsija pH vrednost može biti i 8, a ukoliko je podloga šljiva pH je 5,5 - 6,5.
Dobijanje sadnica kajsije je najbolje kalemljenjem na belošljivu i to na 1,2 do 1,3 m visine. Nekada se kajsija kalemila na sejanac kajsije. Ukoliko se obavlja kalemljenje kajsije na kajsiju onda ona mora biti posađena u izvanrednim ekološkim uslovima, gde neće doći do temperaturnog kolebanja. Belošljivu moramo da kalemimo visoko zbog Pseudomonas syringae, Cytospora cincte i Eutypa late i zbog mraza (uzročnici apopleksije).
Rastojanje sadnje kod slobodnog porasta, vaze i piramide je 7 x 6 m, kod palmete 5 x 4 ili 4 x 2 m i vretenastog žbuna 4 x 4 ili 4 x 2 m.
Ovo voće može da se gaji i u združenom zasadu sa orahom. Međutim, kada je reč o čistim zasadima kajsije, makedonski voćarski stručnjaci odlučili su da prouče sadnju u "gnezdo", pa su postavili, svojevremeno, oglede i po tri sadnice kajsije posadili na jedno mesto.
Pretpostavke su potvrđene: uspešno je održavanje sklopa zasada u borbi protiv apopleksije i postignuti su veći prinosi po jedinici površine. Voćke u "gnezdu" zasađene su na rastojanju 50 cm jedna od druge u trouglu, a "gnezda" su na rastojanju 5 x 5 i 4 x 4 metara. Ovim načinom gajenja uspešno je održavan i sklop zasada. U svim varijantama osušilo se samo 12 odsto stabala kajsije.
Tagovi
Autor