Dostiže visinu od 1,50 metara, retko više, a pogodna je za uzgoj u grmovima, tako da joj nije potrebna žica za koju će se vezati. Sadnica izbacuje do deset izdanaka.
Sorta maline Polka spada u dvorodne sorte, dakle bere se od leta do prvih mrazeva, najčešće u novembru, što je čini popularnom u odnosu na sorte koje rađaju mesec dana.
Dostiže visinu od 1,50 metara, retko više, a pogodna je za uzgoj u grmovima, tako da joj nije potrebna žica za koju će se vezati. Sadnica izbacuje do deset izdanaka.
Na fotografiji se vide sadnice Polke posađene u novembru 2024. godine, u naselju Piskavica, nedaleko od Banjaluke u BiH, u glinovito zemljište koje je prethodno uzorano i frezirano. Glina nije pogodna za uzgoj većine voćaka, ali ako se kvalitetno obradi zemlja i biljke dobro hrane, može biti dobrih rezultata.
Sadnja je obavljena na dubinu od dvadesetak centimetara, u pitanju su bile sadnice sa golim žilama, a prethodno je padala kiša i zemljište je bilo natopljeno vodom.
Polku bi trebalo saditi na dubinu od 40 centimetara, a isto tolika trebala bi biti i širina rupe.
Iako su uslovi za sadnju bili loši, uz pomoć organskog, peletiranog đubriva, većina od 300 sadnica se primila i krenula sa rastom. Najmanje primljenih sadnica bilo je u prvom redu, uz jarak, koji je bio ispunjen vodom. Zemljište nema nagib što je bio problem tokom maja kada je kiša padala skoro svaki dan. Ipak, većina sadnica preživela je i već se beru plodovi koji mogu biti teški i do šest grama, a prosečna težina je četiri grama.
Polka se manje sadi poslednjih godina i zbog visokih dnevnih temperatura koje dovode do oštećenja plodova koji gube na boji, veličini i kvaliteti, što nije slučaj sa jednorodnim sortama poput Vilameta i Mikera čija berba traje mesec dana i uglavnom izbegnu visoke temperature.
Na sadnicama se mogu videti simptomi smeđe pegavosti, a biljke koje su bile u vodi i nisu se primile, sasušile su se. Iako smeđa pegavost nije naivna bolest, većina biljaka dobro se drži. Poneki simptom truleži na plodovima više je bio zbog majskih kiša i oštećenja od insekata.
Polka se prihranjivala i folijarno i to sredstvima na bazi algi, koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji, kao i sredstvima sa više fosfora, kalcijuma i kalijuma, takođe dozvoljenim za primenu u eko poljoprivredi. Što se tiče štetočina, nema simptoma napada muve galice, cvetojeda, prstenara ili grinja, ali se zato pojavila stenica, smeđa, koja je vrlo teška za suzbijanje. Ona izgrize plodove, što dovodi do njihovog propadanja. Upravo ova štetočina praviće najveće probleme svim voćnim vrstama u budućnosti.
Uprkos svemu, ova sorta, poreklom iz Poljske, mogla bi se ponovo više saditi u malinjacima. Za ovo je potrebno i osigurati navodnjavanje, ali i mrežu koja bi iznad pokrivala stabljike i smanjivala oštećenja od sunčevih zraka.
Tagovi
Autor