Izrazito sušni period, niska otkupna cena prethodnih godina kao i smanjen intenzitet ulaganja u zasade doveli su do sve lošijeg prinosa i kvaliteta ove voćne vrste
Na teritoriji opštine Valjevo nedavno je počela berba kupine koja se u ovom kraju gaji na površini od oko 1.000 hektara. Izrazito sušni period, niska otkupna cena prethodnih godina kao i smanjen intenzitet ulaganja u zasade doveli su do sve lošijeg prinosa i kvaliteta ove voćne vrste.
Savetodavav za voćarstvo i vinogradarstvo iz PSS Valjevo Srđan Stanojlović kaže da je prinos kupine ove godine svega pet do šest tona po hektaru, a kvalitet ploda je takođe loš.
"Klasiranje po kvalitetu ove proizvodne sezone odvija se u tri klase: prva, srednja i treća klasa kojoj pripadaju oni potpuno suvi plodovi", kaže on i dodaje da veliki problem predstavlja to što balans između šećera i kiselina praktično ne postoji.
Ekstremno visoke dnevne temperature, nastavlja on, utiču na povećanje šećera, dok nivo kiselina opada, pa samim tim imamo plodove koji nisu ukusni i nemaju prepoznatljivu aromu. Time se u značajnoj meri gubi kvalitet ploda.
Kada je reč o otkupnoj ceni, ona za prvu klasu iznosi od 160 do 200 dinara po kilogramu, u zavisnosti od toga da li je obična ili kontrolisana, dok se ostatak prodaje za 90 dinara.
Kupina bolje podnosi lošije uslove gajenja, ali zahteva svežinu koju nemamo ovih godina. To je jedan od razloga zašto prinosi stagniraju, a kupina se ne pripremi za narednu godinu, jer se lastari ne formiraju onako kako bi trebalo. Zato je, ističe savetodavac, iz godine u godinu sve gore.
Međutim, pored svega navedenog površine pod ovom kulturom se ne smanjuju. Naprotiv, ona se u ovom kraju tradicionalno gaji decenijama, a u okviru službe rade se projekti koji uključuju sve mere adaptacije na nepovoljne vremenske uslove.
"Redovna primena stajnjaka, orošavanje, navodnjavanje sistemom kap po kap, osvežavanje, postavljanje mreže protiv sunca, samo su neke od mera koje je neophodno primeniti u sušnim godinama kako bi se postigao visok prinos i kvalitet", pojašnjava ovaj stručnjak.
Nažalost, zainteresovanost proizvođača za dodatna ulaganja u ovom delu Srbije je jako mala, pa je svega pet do šest procenata zasada kupine pod sistemom za navodnjavanje.
"Period kada je kupini najpotrebnija voda je faza intenzivnog porasta kao i faza pred cvetanje, negde u maju, koji je ove godine bio sušan, baš kao i jun."
Kupina se, prema rečima savetodavca navodnjava u ranim jutarnjim časovima kada biljka otvara stome, dok se navodnjavanje noću, kada se ona ne hrani, već samo diše, ne preporučuje. Navodnjava se čak i nakon berbe kako bi se šećeri vratili iz lista u koren i biljka što bolje pripremila za period niskih temperatura.
Jedna od ključnih mera u borbi protiv suše je svakako primena stajnjaka koga, nažalost ima sve manje.
Nekada je važilo da voćari obavezno gaje stoku zbog niza prednosti prilikom korišćenja stajnjaka u zasadima, ali sve su ređi takvi slučajevi. Takođe, veliki problem predstavlja i nedovoljno rastvaranje mineralnih NPK đubriva, pa biljka tom prilikom ne usvoji sve neophodne mineralne materije. Između ostalog, nekontrolisana i neadekvatna primena đubriva dovodi do povećane kiselosti zemljišta što nepovoljno utiče na biljke i usvajanje hraniva.
Sedam saveta o sadnji kupine - razdvajanjem grma i reznicama
Stanojlović skreće pažnju proizvođačima i na prednost okopavanja zasada čime se razbija pokorica, a korenov sistem biljke prodire dublje u zemljište.
Na kraju razgovora napominje da je ova proizvodna godina jako teška za voćare, a naročito je pogubna za proizvođače šljive koje ove godine skoro i da nema.
Foto prilog
Tagovi
Autorka