Trešnje su niskokalorično voće bogato vitaminom C, A i K, kalijumom, manganom i vlaknima, antioksidansima, posebno antocijaninima i melatoninom
Trešnja (Prunus avium) jedna je od najstarijih kultivisanih voćnih vrsta. Njeno poreklo vezuje se za područje Male Azije i Crnog mora, posebno današnju Tursku, gde i danas uspevaju divlje vrste.
Prema Gaju Pliniju Starijem, trešnje su iz Kerasunta (današnje područje kod grada Giresun u severoistočnoj Turskoj na obali Crnog mora), stigle u Rim oko 74. godine pre Hrista., a potom se proširile širom Evrope.
Gastronomija je kao umeće pravljenja nove i ukusne hrane svoj zamah doživela u doba Rimskog carstva, a tako su upravo Rimljani zahvaljujući vojskovođi Lukulu bolje upoznali ovu voćku koju je doneo iz Male Azije.
Već tada je počela naveliko da se sadi, a njena upotreba u kulinarstvu nije bila ograničena samo na slatka jela i dezerte. Plinije Stariji je u svojoj knjizi napisao kako su Rimljani sadili čak osam različitih sorti, iako je to naravno neuporedivo s današnjih više od 900 sorti trešanja.
Kada su doseljenici u 17. veku počeli intenzivnije da nastanuju američki kontinent, Francuzi su bili ti koji su nove gradove utemeljavali uz zasade trešnjinog drveća.
Ovo voće raste u umerenoj klimi i zahteva dobro drenirano zemljište, sunčane položaje i hladnije zime zbog potrebe za zimskim odmorom (vernalizacijom). Cvetanje i plodonošenje zavise od oprašivanja, a mnoge sorte zahtevaju unakrsnu oplodnju.
Niskokalorično voće bogato je vitaminom C, A i K, kalijumom, manganom i vlaknima, antioksidansima, posebno antocijaninima i melatoninom. Pozitivno utiču na san, upale, regulaciju krvnog pritiska, ali i mogu pomoći kod artritisa i mišićne regeneracije.
Prema podacima FAOSTAT-a, globalna proizvodnja trešanja iznosila je oko 4,36 miliona tona u 2022. godini. Najveći proizvođači su: Turska sa 832.811 tona, zatim Čile (443.661 t), Rusija (356.600 t), SAD (320.960 t), Uzbekistan (297.676 t), Poljska (260.400 t), Iran (239.445 t), Ukrajina (238.420 t), Srbija (187.393 t), Španija (116.610 t)...
Čile je vodeći svetski izvoznik trešanja, koji je 2023. isporučio u brojne zemlje 414.000 tona, a glavno odredište bila je Kina (88 odsto ukupnog izvoza). Kina je ujedno i najveći uvoznik, i to godišnje 367.000 tona.
Reč je o voću koje se konzumira u vrlo kratkom vremenu zbog svoje kvarljivosti, pa su brza logistika i hladnjače ključni za međunarodnu trgovinu.
Uzgaja se u gotovo svim delovima susedne nam Hrvatske, a najviše u kontinentalnim krajevima. Najčešće sorte su Burlat, Regina i Kordia. Prema tamošnjem Državnom zavodu za statistiku, u 2024. godini ukupno je proizvedeno 1.495 tona, od čega je za tržište namenjeno 1.148 t, a za sopstvene potrebe iz ekstenzivnih voćnjaka 347 t. Proizvodnja se zasniva na malim voćnjacima, a domaće tržište često se nadopunjuje uvozom, najpre iz Italije i Srbije.
Prema svetskoj organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO) Srbija je u 2022. godini bila rangirana kao deveta na listi svetskih proizvođača s prosečnom godišnjom proizvodnjom od 187.393 tona, što predstavlja oko 9,04 odsto globalne proizvodnje trešanja.
U Federaciji Bosne i Hercegovine u 2024. godini ukupno je proizvedeno 6.419 tona, a uod je bio 11,5 kilograma po stablu, stoji u izvještaju Federalnog zavoda za statistiku. U Republici Srpskoj pod zasadima trešnje je 380 hektara, a u 2023. godini rod je bio 145 tona, a prinos 0,4 t/ha, podaci su iz statističkog godišnjaka Republičkog zavoda za statistiku RS.
*Naslovna fotografija: Shutterstock/Paya Mona, artistdesign.13
Tagovi
Autor