Kako je ukrštanje divlje trešnje i divlje višnje postalo globalna industrija, i zašto jugoistočna Evropa ima sve što treba da bude njen lider
Višnja nije samo letnji dezert, ona je lek, izvozna šansa i deo identiteta mnogih naroda. Dok Kina plaća milijarde za čileanske u januaru, na jugoistoku Evrope već vekovima se neguju sopstvene autohtone sorte koje zaslužuju globalnu pažnju.
Današnja Prunus cerasus nastala je ukrštanjem divlje trešnje i divlje višnje, prirodnim putem na prostoru između Kavkaza i jugoistočne Evrope. Istorijski zapisi govore kako su još rimskim legijama bile važna prehrambena podrška. Sadili su ih uz puteve širom Evrope. S vremenom, ovaj hibrid postao je nezaobilazan u kulinarskoj tradiciji, zdravoj ishrani i industriji likera.
Prema podacima FAOSTAT-a, na svetu se godišnje proizvede više od 4,3 miliona tona višanja. Najveći proizvođači su Turska s 832.000 tona, Kina 800.000 t, SAD 413.000 t, Srbija 128.000 t, Iran 116.000 t... Vrednost svjetske trgovine ovim voćem (svežim, zamrznutim, prerađenim) u 2023. godini iznosila je više od 3,9 milijardi američkih dolara.
Čile je vodeći izvoznik svežih višanja s više od 414.000 tona godišnje, što čini gotovo sav njihov rod. Zanimljivo je da iz Čilea stižu u Kinu avionima, posebno uoči kineske Nove godine, kada one za mnoge postaju luksuzni poklon.
Svakako, Kina je najveći uvoznik, a prema podacima FAOSTAT-a u 2023. godini uvezlaje više od 2,65 milijardi USD vrednih višanja, što je gotovo 70 odsto svetskog tržišta.
Najveći zasadi na svetu nalaze se u zemljama koje su i vodeći proizvođači ovog voća. Na globalnom nivou prednjače Turska, Čile, Rusija i Sjedinjene Američke Države.
U Sjedinjenim Američkim Državama najveći zasadi višanja nalaze se u saveznim državama Vašington, Kalifornija i Oregon. U Vašingtonu se proizvodi na površini od oko 17.800 hektara. Kalifornija ima sličnu površinu zasada, dok Oregon pokriva oko 5.000 hektara.
Među poznatim pojedinačnim plantažama ističe se Seaquist Orchards u Viskonsinu (SAD), s oko 526 hektara pod višnjama. U Čileu se takođe nalaze vrlo velike plantaže, ukupno oko 8.500 hektara namenjenih izvozu.
U Turskoj su najveći regioni proizvodnje Kemalpaşa pored Izmira, gde su zasadi ovog voća na površini od oko 758 hektara, kao i područja oko gradova Kutahja, Afjonkarahisar, Konja, Ankara i Manisa, poznata po autohtonoj sorti "Kütahya".
U jugoistočnoj Evropi se ističe Grocka u Srbiji, gde je početkom 20. veka zasađeno 7.000 stabala na 80 hektara, što je tada predstavljalo najveću plantažu višanja u regionu, a područje i danas ima važnu ulogu u proizvodnji.
Ukratko, najveći svetski zasadi nalaze se u Turskoj i SAD-u, s pojedinačnim plantažama koje prelaze nekoliko stotina, pa i hiljada hektara.
Višnja nije samo voćka koja se konzumira sveža nego se koristi i u industriji poslastica (džemovi, kompoti, jogurti, voćni prelivi, sladoledi, kolači), alkoholnim pićima (npr. Maraskino i Višnjevača), sportskoj ishrani (ekstrakti za oporavak mišića), lekovima i dodacima ishrani zbog melatonina i antocijanina.
Zamrznute čine više od 60 odsto izvoza u regionu srednje i istočne Evrope, a posebnu vrednost imaju fermentisane ili sušene višnje kao funkcionalna hrana.
Bogata je vitaminom C, kalijumom, vlaknima i antioksidansima. Sadrži antocijanine koji smanjuju upale, melatonin pomaže kod nesanice i deluje blagotvorno kod gihta, artritisa i kardiovaskularnih bolesti. U 100 grama višanja ima samo 50 kalorija, što ih čini savršenim za niskokalorične dijete.
Srbija godišnje proizvede oko 128.000 tona, (podaci FAOSTAT-a iz 2023. godine), najviše sorte Oblačinska, izuzetno cenjene u industriji zbog intenzivnog ukusa i prilagodljivosti mehanizovanoj berbi. Više od 42.600 tona godišnje ide u izvoz, uglavnom kao zamrznuta višnja.
Prema podacima tamošnjeg Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, susedna Hrvatska je u 2022. godini proizvela 4.641 tonu višanja. Iako količinski manja od Srbije, sorta Maraska, koja se uzgaja u Zadarskoj regiji, ima globalnu reputaciju. Maraska se koristi za poznati Maraskino liker, čija tradicija seže još od 18. veka. Višnja Maraska ima viši udeo suvih materija i antocijanina, izrazito kiseli, duboki ukus, a Maraskino ima status zaštićene oznake porekla.
U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u 2024. godini proizvedeno je 2.288 tona višanja, odnosno po stablu u proseku 8,3 kilograma. U Republici Srpskoj u 2020. godini na površini od 247 hektara proizvedeno je 873 tone, odnosno 3,5 t/ha.
*Naslovna fotografija: Ivica Korman, Shutterstock/artistdesign.13
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor