Sjenička ovca je izdržljiva, prilagodljiva i skromna , u skladu sa predelom u kome obitava. Sir od njenog mleka posebno je proslavio ovaj kraj.
Sjeničko - pešterska ovca jedna je od najzastupljenijih sojeva pramenke u Srbiji. Razvila se na Pešterskoj visoravni i odatle se širila dalje kroz zapadnu Srbiju, deo Bosne i Hercegovine i sever Crne Gore. Ipak, najviše se gaji na području Sjenice i Tutina.
Tridesetogodišnji Jasmin Hot, iz sela Suvi Do, u opštini Tutin, prvenstveno se bavi stočarstvom. Na poljoprivrednom gazdinstvu, tri generacije odgajaju sjeničku ovcu u čistokrvnoj rasi, a poslednjih godina su uvećali broj grla, proširili smeštajne kapacitete i sagradili katun. U narednom periodu planiraju dalja ulaganja u nove objekte i stado.
"Tradicionalno se bavimo uzgojem ovaca, s tim što smo u poslednih pet godina povećali stado, kupili imanje na planini i izgradili katun na granici sa Crnom Gorom, pa sada gajimo 250 grla sjeničke čistokrvne rase. U istom tom periodu smo takođe sagradili objekat od 400 m2 i nabavili mehanizaciju neophodnu za ovaj posao", priča Jasmin.
Pešterska visoravan, najveća na Balkanu, jedinstvena je i surova po prirodno - geografskim odlikama, i kao takva ima odlučujući uticaj na način života svih njenih stanovnika. Na njenom prostranstvu nije nimalo lako baviti se stočarstvom, koje je ovde dominantna poljoprivredna delatnost. Da bi se u takvom prirodnom ambijentu opstalo, neophodne su izdržljivost, prilagodljivost i skromnost.
Takva je po karakteristikama i sjenička pramenka, koja živeći od livada i pašnjaka, prkosi ekstremno hladnim i dugim zimama, ali i kratkim letima, sa velikim temperaturnim kolebanjima između noći i dana. Zato se sa razlogom za ovu ovcu kaže da malo traži, a puno daje.
"Sjenička ovca je Bogom dana za naše podneblje, gde su zime jako surove, a temperature se spuštaju i do minus 35°C. Jako je teško u zimskom periodu, jer je to uglavnom i sezona jagnjenja ovaca, ali pošto se radi o izuzetno tvrdoj, otpornoj rasi i to se prevazilazi. Što se tiče jagnjadi, godišnji prosek je 1,5 po ovci, mogu se jagnjiti i dva puta godišnje, što zavisi od ishrane. Jagnjad dostižu težinu 45 do 50 kg za tri do četiri meseca", objašnjava Jasmin.
Ova ovca je kombinovanih proizvodnih osobina, koja se gaji za proizvodnju mleka, mesa i vune. Posebno cenjeni i traženi su sjenički sir i sjeničko jagnje, što je u znatnoj meri doprinelo da sjenička ovca zadrži značajnu ulogu u domaćem ovčarstvu sve do danas.
"Ovce su nam veoma mlečne i u proseku dnevno daju litar mleka visokog kvaliteta, po grlu. Od mleka u letnjem periodu proizvodimo punomasni sjenički sir i ovčavinu - papriku u pavlaci. Sve se to pravi na tradicionalan način i taj se recept godinama prenosi sa kolena na koleno. Proizvode prodajemo na tržistu Tutina i Novog Pazara. Potražnja za našim proizvodima je velika, jer se oni po kvalitetu daleko izdvajaju od sličnih proizvoda mlekarske industrije", izjavljuje Hot i dodaje da je meso takođe jako traženo, jer se ovce zimi hrane isključivo kabastom hranom, odnosnom senom, a u letnjem periodu su na ispaši.
Fotografije: Jasmin Hot
Foto prilog
Tagovi
Autorka