Korovi su "zeleni kažiprst" i svedoci postupanja sa zemljištem, a pomoću njih možemo odrediti pH, plodnost, strukturu tla i drugo.
Poljoprivrednici i baštovani se stalno bore sa korovima, posebno u ovo doba godine. Međutim, oni mogu da budu korisni kako bi poslužili kao indikatori stanja zemljišta. Posmatranjem proizvodne površine i procenom najviše rasprostranjenih korova može se odrediti pH vrednost, plodnost i strukturu zemljišta.
Ako je više jedinki istog korova u vrtu, to može dati jasnu sliku o strukturi i kvalitetu tla na kom korovi rastu. Takođe, cvetovi ovih biljaka mogu da posluže pčelama i bumbarima koji pospešuju oprašivanje povrća, a mogu odvratiti i neke štetočine ili postati zaklon za one korisne poput bumbara.
Mnogi kažu da su korovi zapravo "zeleni kažiprst", svedoci našeg pogrešnog postupanja sa zemljištem. Ako se na nekom kultivisanom tlu iznenada pojavi određena vrsta korova u većoj meri, to ukazuje na greške u tehnologiji uzgoja i obradi zemljišta.
Najčešće biljke korova koje ukazuju na plodno zemljište bogato humusom su: pepeljuga (Chenopodium album), pomoćnica (Solanum nigrum), mišjakinja (Stellaria media), hoću-neću (Capsella bursa- pastoris), konica (Galinsoga parviflora) i kamilica (Matricaria chamomilla).
Mišjakinja - indikator zemljišta, koji okrepljuje nakon zime
Na ilovači raste broćika (Galium aparine), cikorija (Cichorium intybus), palamida (Cirsium arvense), njivski ljutić (Ranunculus arvensis), podbel (Tussilago farfara), maslačak (Taraxacum officinale) i esparzeta (Onobrychis viciifolia).
Na peskovitim zemljištima se javlja mak (Papaver argemone), poljski pelen (Arthemisia campestris), hajdučka trava (Achillea millefolium), poljska gorušica (Sinapis arvensis) i lepica (Lychny viscaria).
Prepoznajte vrstu zemljišta u bašti i saznajte kako da joj popravite strukturu
Na suvim i lakim zemljištima raste poljska detelina (Trifolium arvense), gladuš (Euphorbia verna) i šareni karanfil (Dianthus deltoides).
Alkalna tla imaju pH vrednost veću od sedam i najčešće sadrže puno kalcijuma i magnezijuma. Korovi koji ukazuju na tu vrstu zemljišta su divlja žalfija (Salvia pratensis), dinjica (Sanguisorba minor), maslačak (Taraxacum officinale), cikorija (Cichorium intybus) i žavornjak (Consolida regalis).
Važno je spomenuti različak (Cenaurea cyanus) kom se boja cvetova menja u zavisnosti od pH vrednosti zemljišta, tako da su oni u kiseloj sredini ružičasti, a u alkalnoj plavi.
Broj glista pokazuje koliko je zemljište zdravo - privucite ih
Na zemljištu sa malom količinom kalcijuma javljaju se svračica (Digitaria sanguinalis) i poljski jarmen (Anthemis arvensis).
Na vlažnom i teškom tlu rastu biljke poput puzavog ljutića (Ranunculus repens), ženske bokvice (Plantago major), poljske nane (Mentha arvensis) i guščje steze (Potentilla anserina). Simbol zemljišta sa većom količinom gline su ženska bokvica (Plantago major) i pirevina (Elymus repens)
Na zemljištu koje je bogato azotom raste sveobuhvatna mrtva kopriva (Lamium amplexicaule), dok na tlu koje je bogato fosforom raste tušt (Common Purslane).
Tagovi
Autorka