"Čuvanje velikog broja ptica i sitnih životinja je skup hobi, ali pruža ogromno zadovoljstvo", kaže Nebojša Vulić iz Starog Laništa kod Jagodine.
Nebojša Vulić (56) iz Starog Laništa kod Jagodine ima jedinstven mini zoo vrt u Pomoravskom okrugu sa oko 1.000 primeraka raznih ptica i skoro stotinu sitnih i ukrasnih životinja. Još od detinjstva voli životinje, a sa svojih pet godina počeo je da čuva golubove. "Prva ljubav su mi bili golubovi, a onda sam počeo da kupujem i da čuvam ukrasnu živinu. Ljubav prema životinjama sam preneo i na svoje sinove Marka i Nikolu, koji mi pomažu u čuvanju životinja", kaže Nebojša.
Vulići, koji su od svog dvorišta napravili mini zoo vrt, najviše imaju golubova. "Imamo 12 vrsta golubova, puno ukrasnih ptica, desetak vrsta papagaja, desetak vrsta zebica i drugih sitnih ptica. Imamo desetak vrsta ezgotičnih grlica, osam vrsta fazana, paunove u svim bojama (bele, crnokrile, plave i šarene), nekoliko vrsta prepelica, plovuše, nilske guske, patke. Sve u svemu oko 1.000 komada ptica i golubova", kaže Vulić.
Od krupnih životinja Vulići čuvaju tri poni konja, dve ženke i jednog mužjaka, crnoglave i crvenoglave azijske ovce, vitoroge ovce, račke ovce, patuljaste ovce, nekoliko vrsta zečeva, morsko prase, vijetnamske svinje. Ranije je gajio i mangulice, ali zbog prostora više ne može da ih čuva.
Nebojša kaže da je čuvanje ovoliko vrsta životinja veoma skup hobi, ali pruža veliko zadovoljstvo.
"Obrađujem šest hektara zemlje za hranu za životinje. Spremio sam 2.000 bala sena i to će da pojedu tokom zime. Imam pšenicu i kukuruz, a moram da kupujem granule, proso, suncokret, mešano seme. Nikad na to ne gledam kao na trošak, jer su ptice za mene neprocenjivo bogatstvo i pružaju mi veliko zadovoljstvo. Čak mi se desi da struju ne platim da bih im kupio hranu. Kada sam najviše umoran, sednem pored njih, hranim ih i uživam. To mi dođe kao terapija", objašnjava Nebojša svoju ljubav prema životinjama.
Da mu je oduvek bilo predodređeno da se druži sa životinjama govori i zanimljiv podatak da je vojsku služio u Karađorđevu, gde se brinuo o konjima. Nebojša radi u jednom velikom trgovinskom lancu, a svaki slobodan trenutak provodi sa svojim ljubimcima. "Najmanje tri sata dnevno mi treba da ih nahranim. Čuvanje životinja je hobi, i od toga ne može da se živi. Neke ptice razmnožavam i prodajem, kako bi kupio hranu za ostale", naglašava Nebojša.
Stariji sin Marko je nedavno otišao u Švedsku i tamo redovno posećuje izložbe životinja, dok mlađi Nikola sa porodicom, suprugom Ivanom i ćerkom Lanom živi u zajedničkom domaćinstvu u Laništu. "Često idemo na izložbe životinja od Bele Palanke do Subotice. Za tri godine sin Nikola je dobio više od 100 pehara. Ja lično ne volim da se takmičim, jer se životinje drže u neadekvatnim uslovima za vreme takmičenja", tvrdi Nebojša.
Za nekoliko godina Nebojša ide u penziju i, kako kaže, san mu je da životinje prebaci u veći prostor: "Imamo oko dva hektara zemlje na kraju sela i nadam se da ću tu napraviti etno domaćinstvo sa zoo vrtom, gde će životinje imati mnogo više prostora. Nabavio bih i magarce, goveče, mangulice. Voleo bih da tu dolaze deca iz većih gradova da vide kako izgledaju domaće životinje jer mnoga deca to ne znaju".
Vrata kapije porodice Vulić uvek su otvorena za decu iz sela, koja često dolaze da se druže sa Nebojšinim ljubimcima.
Foto prilog
Tagovi
Autorka