Pletenje je nekada bilo deo svakodnevnog života mnogih žena. Međutim, dolaskom modernih vremena ručni radovi su zaboravljeni.
Mirka Selaković (70) plete od svoje pete godine. Nekada su to bili odevni predmeti koji su se svakodnevno koristili, a danas ih tek poneko zatraži. Mirka Selaković je radni vek provela na farmi "Mladost", a odlazak u penziju dao joj je mogućnost da se posveti svom hobiju.
Ova sada penzionerka, iz rodnog Proboja na Limu došla je u Obrenovačko selo Mladost 1970. godine, kada je upoznala supruga Dragana i više od šest decenija ne odvaja se od vunice i igala. Pletenje je svakako jedan od najstarijih ručnih radova, i možemo reći da je ovo više zanatska metoda, iako u poslednje vreme poprima epitet ručnog rada. Život bez pletenja je u prošlosti bilo nemoguće zamisliti, jer se većina odevnih i upotrebnih predmeta izrađivalo upravo ovom tehnikom.
Obrovčani oživeli prelo, uz pesmu, vunu i tradicionalnu hranu
"Volim da pletem, od malena sam plela, od toga sam živela i sa tim se oblačila. U pletenju pronalazim svoj mir, ne razmišljam ni o čemu, i o probemima ni o bolesti", ističe Mirka.
Odrastanje devojčica na selu nekada je podrazumevalo izradu ručnih radova, šivenje, heklanje pa i pletenje. Tehnika pletenja zahteva igle za pletenje i niz mustri i šema uz pomoću kojih se niti upliću kako bi se dobio neki predmet.
Danas, postoje i mašine za pletenje, ali se ništa ne može da se porediti sa ručnim radom. U pletenju postoje razne vrste igala za pletenje i one se dele po svojim debljinama. Debljina igle za pletenje bira se u skladu sa debljinom vune ili konca, kao i u skladu sa željom; da li želite da pletivo bude zbijeno ili rupičasto, a evo kako je Mirka Selaković savladala ovu tehniku.
"Kada smo čuvali stoku išli smo za tom stokom, uvek smo imale sestre od stričeva i neke koje su starije od nas, i dok smo čuvali stoku učili smo pletenje sa pet igala, razbroj i tako je i samo pletenje krenulo“.
Kada kažemo, detinjstvo, mnogi će se setiti toplog, ručno rađenog džempera koji su plele mame ili bake. Međutim, danas je to prava retkost osim kod gospođe Mirke. Kako i sama kaže šta njeni unučići zamisle tokom hladnih zimskih dana, ona to i ostvari pa su džemperi, kape i šalovi koje Mirka plete često lepši od onih iz kataloga modnih časopisa.
"Ja najčešće pletem čarape, šalove, kape prsluke i džempere, kada se svidi deci neki džemper, suknja, ja im rado i ispletem. Haljine sam ranije plela, šta volim - to i uradim", kaže ova pletilja.
Tokom zimskih dana kada se ne sedi u dvorištu često se okupi žensko društvo u domu Selakovića.
"Sedimo, pijemo kafu, popijemo i po neku rakijicu, pletemo, radimo i uživamo“, kaže kroz smeh ova penzionerka, u nadi da će do sledeće zime isplesti još toplih kapa i šalova.
Nakon radnog veka provedenog na farmi Mladost, penzionerski dani doneli su vremena za porodicu i pletenje. Dve ćerke podarile su šestoro unučadi, pa se nada da će bar neko od njih poželeti da otkrije tajnu korpe za pletenje.
Tagovi
Autorka