Pretraživanje tekstova
Miroslav Saček napravio je pokretnu mini pilanu, koja je automatizovana i jednostavna za transport i upotrebu.
Miroslav Saček, rodom iz Gradiške već tri decenije živi i radi u okolini Beča. Majstorlukom i idejama zainteresovao je mnoge ljude, čak u nekoliko država.
U slobodno vreme, dok je ispred kuće pio kafu, Miroslav je došao na ideju da od starih delova namenjenih za otpad napravi nešto korisno. Odluka je pala da napravi pokretnu mini pilanu.
"Prvo sam spazio dve letnje gume od audija na felgama. Odmah sam u glavi razvio ideju. Sa starog skutera sam skinuo motor, napravio konstrukciju od gvožđa i od dasaka za šalovanje napravio remenice. Priznajem da sam ih dugo radio, sve dok nisam postigao sklad između brzine okretanja i željene snage. Jedino sam morao kupiti čeličnu nazubljenu traku za rezanje i kaiševe", kaže Miroslav.
Mašinu je sklapao posle radnog vremena i vikendom. Onda je nabavio kamionet i na njemu konstruisao malu dizalicu za oblovinu i građu, ali i za spuštanje cele mašine na zemlju.
"Napravio sam verziju da akumulator pokreće dizalicu, a i ručno putem čekrka. Pilana je lagana za rad, veoma je precizna i za sve je dovoljan samo jedan čovek. Gas se dodaje na ručki koju sam takođe skinuo sa skutera, tako da je sve ovo što se vidi skup otpadnog materijala pretvoren u nešto korisno", priča Saček.
Kaže da je bez problema prošao austrijsku, slovenačku, hrvatsku i bosansku granicu. Nikome nije bilo jasno šta vozi, jer sve utovareno i demontirano na kamionet najviše podseća na građevinsku skelu.
"Namerno sam došao u rodno selo Bok Jankovac da isprobam pilanu. Kod prijatelja Zorana Račića sam pre dve godine ostavio dva debla od topole. Izrezaću ih u fosne i daske i onda po povratku u Austriju majstorisati stolarske radove", kaže uvek nasmejani Miroslav Saček, među prijateljima poznatiji kao Braca.
Miroslav kaže da je imao ponuda da proda pilanu, ali da ga novac ne interesuje, te da mašina koju je napravio nema cenu. Veliki majstori su i ostali Sačeci, Miroslavova braća Anton, Branko, Josip i Štefan. Smisao za majstorluke i inovacije nasledili su od oca Ivana, koji je svojevremeno bio najbolji električar, bravar i varilac ne samo u svom mestu, već i šire.
Foto: Boško Grgić
Autor
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Na fotografiji je uhvaćen jedan iskren i topao trenutak detinjstva na selu – moj Damjan se igra na seoskom putu okružen životinjama koje su mu pravi drugari. Oko njega su mačke i verni pas Zof koji se ne odvaja od dece, a u pozadini prolazi... Više [+]
Na fotografiji je uhvaćen jedan iskren i topao trenutak detinjstva na selu – moj Damjan se igra na seoskom putu okružen životinjama koje su mu pravi drugari. Oko njega su mačke i verni pas Zof koji se ne odvaja od dece, a u pozadini prolazi tele, sve u prirodnom, mirnom ambijentu dvorišta i zelenila. Odrastanje na selu nosi posebnu čar – deca rastu slobodna, okružena prirodom, životinjama i iskrenim radostima koje donosi jednostavan život. Svaki dan je nova avantura, a prijateljstva sa životinjama postaju uspomene koje se pamte zauvek. #RuralFoto #selo
Natasa Bebic
pre 5 dana
Hvala puno. Stvarno uživamo u životu na selu. Deca najviše 😁🫶 Hvala puno. Stvarno uživamo u životu na selu. Deca najviše 😁🫶
Leticija Hrenković
pre 1 nedelju
Krasan opis Nataša, odveli ste me tamo ;) Krasan opis Nataša, odveli ste me tamo ;)