Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Žene čuvari tradicije
  • 08.03.2017. 15:30

Tkanje je zadovoljstvo, ali novac izostaje

Udruženje žena "Vredne ruke" iz Botoša pre sedam godina zahvaljujući Edukativnom centru Zrenjanin dobilo je razboj i obuku za jednu članicu. Vera Borši je tako postala tkalja i sada ovaj zanat čuva od zaborava. Najčešće tka krpare i nadstolnjake, radi kad ima slobodnog vremena, a svoje rukotvorine zbog lošeg plasmana malo prodaje, a više poklanja.

Foto: Jasna Bajšanski
  • 2.345
  • 161
  • 0

Ona je majka, kuvarica, vezilja, pletilja, sposobna je da radi u bašti, na njivi, vodi brigu o domaćim životinjama. Drugim rečima, ona je stub seoskog domaćinstva. Ipak, svega 17% seoskih žena nosioci su poljoprivrednog gazdinstva, a ne priznaje im se ni pravo da su zaposlene. Istorija pokazuje da su žene, uprkos ulozi koju imaju u razvoju svakog društva, u pojedinim segmentima ipak diskriminisane. Danas se navršava 108 godina kako su se protiv takvog položaja pobunile.

Ova priča iz života jedne žene iz Botoša, zapravo je priča svih žena. Podseća na tradiciju, ali i na istoriju, jer su razboj i Međunarodni dan žena i te kako povezani. Naime, Dan žena se obeležava, između ostalog, i kao kao sećanje na požar u u tekstilnoj fabrici "Triangle Shirtwaist".

Seoske žene su čuvari tradicije

Vera Borši iz Botoša, članica je seoskog Udruženja žena "Vredne ruke". Pre sedam godina naučila je da tka. Razboj joj, kako kaže, mnogo znači, a tkanje je za nju omiljena zanimacija. Naučila je ovu veštinu u "Edukativnom centru" u Zrenjaninu. Obuka je trajala tri meseca.

"Učile smo da pravimo šalove, nadstolnjake i pončo. Najpre smo učile osnovne stvari. Prvo su nas obučavali kako se na razboj postavlja osnova. Prvo se snuje, a zatim se materijal uvlači u razboj, pa se zateže. Tek onda počinje tkanje. Najteže je snovanje, jer se prvo treba izmeriti i preračunati dužina, izračunati koliko niti treba i tek onda sve postaviti na razboj. Tri dana mi treba da uradim snovanje, uvođenje u razboj i zatezanje. Tek tada mogu da počnem da tkam. I onda krparu dužine dva metra mogu da uradim za tri sata", priča i pokazuje Vera.

Najviše tka nadstolnjake i krpare, a za razboj seda samo kada ima vremena, odnosno kada završi sve poslove u kući i dvorištu.

"Na ovom razboju za tkanje koristim različite materijale. Počev od starih stvari. Isečem na trake stare majice, košulje i sve što više nije potrebno. To se sve navije na klupko i posle se sastavlja. Boje se biraju po vlastitom nahođenju", objašnjava sagovornica.

Najduža krpara koju je Vera uradila

Tkanjem može da se dopuni kućni budžet

Ovim rukotvorinama može da se dopuni kućni budžet, ali sve veći problem je plasman. Kada je ovo udruženje nastupalo na različitim manifestacijama i izložbama, moglo se i zaraditi. Kupci su bili oni kojima je važan etno stil. Sada je to teži slučaj.

"Ljudi sada slabo kupuju, nemaju para. Mi zapravo ne možemo da naplatimo naš rad. Zato svoje rukotvorine poklanjam. Nekome za rođendan, negde idem u goste.Tako sam i promovisala svoje proizvode. Jedno vreme je i bilo kupaca, sada više ne. Najveće interesovanje je vladalo za nadstolnjake. Krpare sam prodavala u Beogradu na Sajmu seoskih žena. Tamo sam sve prodala. Po jednom prijatelju sam poslala još 10 komada. I to se prodalo. Posle toga ništa. Manji nadstolnjak sam prodavala za 500 dinara. To je jako niska cena, što bi rekli ,samo da nije za džabe. A krpare 1.000 dinara po metru. Najduža krpara koju sam uradila bila je od četiri metra. Radila sam je po narudžbini", kaže Vera Borši.

Problem svih udruženja žena je plasman

Priču treba početi od toga koliko košta tezga na nekom dešavanju, kaže Ksenija Grujić, predsednica botoškog Udruženja žena "Vredne ruke" i dodaje:

"Nekada smo išle na razna dešavanja preko naše mesne zajednice. Put i tezga su nam bili plaćeni i odmah je to druga priča. Može da se razgovara i o zaradi. Ali, kada tezgu treba dnevno da platimo 8.000 dinara, e to je već problem. Ne samo naš, već svih udruženja. Postoji volja kod žena da rade, ali ne možemo da pronađemo način da plasiramo svoju robu. Pre nekoliko godina smo od pokrajinske vlade dobile kompjuter. Sada nemamo prostoriju, nemamo gde da ga držimo, pa nemamo ni internet".

Cela priča oko udruženja je počela zbog druženja, a ne zbog materijalnih sredstava, priseća se Ksenija:

"Bila je to prilika da se žene iz Botoša, koje su stvarno preopterećene raznim obavezama, okupe bar jednom nedeljno. Žena na selu sve vuče na svojim leđima. Na njoj su i deca, kućni poslovi, bašta, njiva, stoka, neke žene su zaposlene. Ovo je način da izađemo iz cele priče, da se malo posvetimo sebi. Ako tokom tih naših druženja ništa ne radimo, bar se vidimo, popijemo kafu i malo ispričamo".

Žene - čuvari tradicije

Za kraj - malo istorije

Radnice zaposlene u industriji odeće i tekstila prvu put su javno demonstrirale 8. marta 1857. godine. Tekstilne radnice su protestvovale zbog loših uslova rada i niskih plata. Policija ih je rasterala, a dva meseca kasnije, te iste žene su osnovale sindikat.

I narednih godina organizovani su protesti. Najpoznatiji je bio 8. marta 1908. godine. Tada je 15.000 žena marširalo njujorškim ulicama, tražeći kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa. Prva Međunarodna ženska konferencija održana je u Kopenhagenu dve godine kasnije, u organizaciji Socijalističke Internacionalne. Praznik je ustanovljen na predlog slavne nemačke političarke i borca za ljudska prava, Klare Cetkin. Već sledeće godine obeležilo ga je milion ljudi u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj.

Pomenuti požar u u tekstilnoj fabrici "Triangle Shirtwaist" dogodio se u Njujorku 1911. godine. Tada je poginulo više od 140 žena.

Ideja da žene dobiju svoj međunarodni dan pojavila se početkom prošlog veka. Ujedinjene nacije zvanično su 8. mart proglasile Međunarodnim danom žena 1975. godine.

Foto: Jasna Bajšanski


Tagovi

Žene Čuvari tradicije Tkanje Novac Soske žene Vera Borši Botoš Udruženje žena "Vredne Ruke" Razboj Edukativni centar Zrenjanin Veština Obuka Šalovi Nadstolnjaci Pončo Krpare Kućni budžet Plasman Ksenija Grujić Međunarodni dan


Autorka

Jasna Bajšanski

Više [+]

Jasna Bajšanski, Zrenjanin

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Da ne znam bolje, rekla bih da želi nešto da mi poruči....:P