"Čips je pripremljen bez ikakvih dodataka, pre svega bez dodatog šećera, te samim tim predstavlja jednu ukusnu i zdravu poslasticu. Na naše oduševljenje, odlično je prihvaćen od strane dece", kaže Bojan Trenkić.
Poljoprivredno gazdinstvo Trenkić nalazi se u Šidu. Gazdinstvo raspolaže sa nekoliko hektara poljoprivrednog zemljišta, koje je pod ratarskim i voćarskim kulturama. Ideja o započinjanju bavljenja ovim poslom potekla je pre svega iz želje da se nekim dodatnim poslom obezbedi dodatna sigurnost za porodicu. Niko od članova gazdinstva nije se primarno bavio poljoprivredom, svi su angažovani u nekim sasvim drugim delatnostima, ali ih je ista želja ujedinila oko ovog cilja.
Gazdinstvo je pre nekoliko godina nabavilo prvu sušaru za voće i povrće na solarni pogon sa željom da sa nekom manjom preradom bolje iskoristi proizvodnja voća. Iskusniji poznavaoci ove tematike su ih upozoravali na nemogućnost ovakvog načina sušenja, što su i iskusili na ličnom primeru.
Ovaj prvi peh ih nije obeshrabrio, već naprotiv, motivisao da ne odustaju i nabave novu, veću i jaču sušaru. Sušaru koja zadovoljava njihove potrebe pronašli su kod privatnog proizvođača iz Čačka. Ona je tunelskog tipa, kapaciteta sušenja jedne tone sveže šljive za 24 sata. Pored nabavke same sušare, cela investicija je podrazumevala velika ulaganja, kako u prostor, tako i u neophodnu infrastrukturu - građevinski radovi, vodovod, kanalizacija, struja i tako dalje.
Proizvodni proces je zahtevao i nabavke mašina za pripremu voća i povrća, kao i mašina za pakovanje gotovih proizvoda. Troškovi zakupa hladnjače za čuvanje sirovina, sezonska radna snaga, energenti i slično, dodatno poskupljuju ovakvu preradu.
"Kao i svi koji se bave ovom vrstom posla, krenuli smo da sušimo šljivu. Sušara je ovog puta odlično radila i dobijena suva šljiva je bila zadovoljavajućeg kvaliteta. Problem na koji smo tada naišli, a sa kojim se i danas suočavamo, jeste problem plasmana robe. Kako nismo uspeli da pronađemo svoje mesto na tržištu suve šljive, rešili smo da istestiramo, odnosno da isprobamo šta sve možemo da sušimo", kaže Bojan Trenkić, vlasnik ovog gazdinstva.
Dodaje da su pored šljive uspešno sušili crni luk, paradajz, jabuku, grožđe, breskvu i aroniju. U želji da proizvod sa kojim će izaći pred kupce bude odličnog kvaliteta, odlučili su da svoju proizvodnju za sada baziraju sušenom paradajz u ulju i čipsu od jabuke.
Ono što je imperativ pre svega, jeste zdravstvena ispravnost proizvoda, o čemu se staraju akreditovane laboratorije.
"Naš paradajz u ulju se priprema od paradajza sorte šljivar, koji nabavljamo od sigurnog i proverenog dobavljača iz našeg kraja. Ono što ga razlikuje od ostalih proizvoda tog tipa na tržištu jeste činjenica da se on suši u celosti, što mu daje posebnu aromu. Naš paradajz zadržava svoju prirodnu boju i svoj prepoznatljivi ukus", ističe Bojan i dodaje da se čips od jabuke proizvodi u dve varijante - kao običan i sa cimetom: "Čips je pripremljen bez ikakvih dodataka, pre svega bez dodatog šećera, te samim tim predstavlja jednu ukusnu i zdravu poslasticu. Na naše oduševljenje, odlično je prihvaćen od strane dece".
Svoje proizvode do sada su izlagali na manifestacijama lokalnog tipa, na kojima su imali prilike da dobiju pohvale, kako od svakodnevnih potrošača, tako i od stručnjaka iz ove branše. Za sada se njihovi proizvodi mogu pronaći u nekoliko prodajnih objekata u Šidu, Novom Sadu, Beogradu, Pančevu, Zrenjaninu i Bačkom Petrovcu.
Glavne prepreke na koje nailaze su, pre svega, problem plasmana robe, nedorečeno zakonodavstvo u ovom delu, neprepoznavanje malih proizvođača - prerađivača poljoprivrednih proizvoda od strane nadležnih institucija.
Želja im je da u budućnosti prošire svoj proizvodni asortiman, uposle postojeće kapacitete, odnosno da voće koje proizvedu sačuvaju na najbolji i najzdraviji način.
Tagovi
Autorka