Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ekologija
  • 22.07.2017. 16:30

Ekološki zidari - kuće od slame i blata

Prava ekološka kuća bi morala da bude udobna i zdrava za stanare, a korisna za svoju bližu i širu okolinu. Gradi se primenom prirodnih i lokalnih materijala i lokalne radne snage.

Foto: FB Zelenacija
  • 10.931
  • 777
  • 0

Permakultura je grana ekološkog dizajna i inženjeringa, koja razvija održivu arhitekturu kao i regenerativna i samoodrživa staništa. U velikom je usponu i razvoju i kod nas, kao i permakulturni pokret.

Postoji aktivno udruženje "Permakultura Srbije", koje je osnovano 2014. godine, a trenutno okuplja 30 ljudi, od kojih su 20 sertifikovani permakulturni dizajneri. Tu, svakako, treba dodati i brojne individualne inicijative oko kojih se okupljaju ljudi koji slično razmišljaju.

Poštovanje principa prirode

Aleksandar Janković je veliki pobornik permakulture i održive gradnje, a ima i svoj pokret i sajt "Zelenacija". Želja za održivom arhitekturom razvila se kada je sa devojkom Marijom Nikolić birao mesto za život.

"Kupovina stana u gradu nije dolazila u obzir iz finansijskih i ekoloških razloga. Obnavljanje neke stare seoske kuće nam se takođe nije dopalo, jer postoji razlog zašto je neko tu kuću već napustio. Kada smo sve sabrali, imalo je najviše smisla napraviti kuću koja odgovara našim potrebama i potrebama ekološke sredine. Izuzetno je zabavno graditi sopstveni dom! Iako smo mi deca grada, dobar deo naših slobodnih dana smo provodili na kampovanju u prirodi, tako da nam je život u divljini bio normalan sledeći korak", kaže on.

Kuća u izgradnji (Foto: FB Zelenacija)

Od te nagonske potrebe za sopstvenim domom, došao je do toga da ekološki živi i poštuje principe prirode.

"Pravimo drvene konstrukcije od oble i rezane građe, a zidovi su nam naređane bale slame koju malterišemo mešavinom gline i peska. Ne stidimo se od industrijskih materijala kao što su cement, staklo i plastične folije, ali ih koristimo samo tamo gde su najbolje rešenje. Gradnja sa prirodnim materijalima prašta dosta grešak. lako se na njoj uči i odlična je za ljude koji nemaju iskustva sa gradnjom i alatima. Sa druge strane, zahteva dosta radnih sati i to ume da zaplaši ljude koji nemaju podršku zajednice ili novac da plate majstore. Imali smo sreće što je puno prijatelja došlo da nam pomogne, ali i pored toga, veliku većinu posla smo uradili nas dvoje sami. Inspirišu nas slične kuće koje su rađene svuda po svetu", objašnjava Janković.

Da li će u budućnosti u većoj meri biti korišćeni ekološki materijali?

Dodaje da je teško predvideti šta će biti u budućnostu, ali da treba deliti znanje o ovakvim kućama. Smatra da su za naše podneblje, zidovi od bala slame i zemljanog maltera pravo rešenje što se tiče cene i efikasne termoizolacije.

"Ljudima nedostaje osnovno obrazovanje o ekološkim ciklusima u kojima žive. Dobar deo ljudi ne zna tačno odakle im dolazi hrana i gorivo, gde otpad završava i koji sistemi im omogućavaju da žive na način na koji žive. Oni koji jesu svesni problema, uglavnom ne vide izlaz. Tako da nije dovoljno govoriti o ekološkim problemima u kojima se nalazimo, neophodno je predstaviti elegantna rešenja u praksi. Ljudi koji kod nas dođu, vide kompost toalet, biofiltraciju sive vode, skupljanje kišnice, pasivno navodnjavanje bašte i slično i to je možda taj korak koji je neophodan za dalje širenje ekološke svesti", ističe Aleksandar.

Smatra da bi permakultura trebalo da se posmatra teorijski i praktično, odnosno da se primenjuje na radionicama, gde će ljudi videti plodove svog rada i tako steći samopouzdanje.

Prava ekološka kuća je korisna svima

Prema njegovom mišljenju, prava ekološka kuća bi morala da bude udobna i zdrava za stanare, a korisna za svoju bližu i širu okolinu.

"Govorimo o niskim zahtevima za grejanje i hlađenje, kao i tretiranje otpadnih voda na način da postanu korisne za svoju okolinu, umesto štetne i energetski zahtevne za transport i čišćenje. Svako podneblje ima svoje specifične zahteve koje diktira klima. Konkretno na evropskom nivou, Passivhaus standard je već zaživeo u centralnoj i severnoj Evropi, i preporučio bih ozbiljnijim građevinskim firmama da pogledaju o čemu se tu radi".

Sa njim se slaže i Dragana Kojičić, koja objašnjava da je prava ekološka kuća - kuća građena primenom prirodnih i lokalnih materijala i lokalne radne snage, a koja, istovremeno, odgovara potrebama njenih stanara za udobnošću i komforom.

Povratak kuće od zemlje

Dragana Kojičić, 36-ogodišnja arhitekta iz Novog Sada, srpska je pionirka drevnog umeća zidanja blatom, koja svojim pozivom spaja inovativnost i tradiciju. Magistrirala je zemljanu gradnju u Francuskoj i jedan je od značajnijih popularizatora gradnje prirodnim materijalima u Srbiji.

Iako je gradnja zemljom odavno zaboravljena metoda, ekološki trend je opet vraća u fokus neimara. Ona u skladu sa principima koje zastupa renovira staru kuću u Mošorinu i ima firmu koja gradi kuću od zemlje.

Kuće od zemlje su štedljive, jer leti zadržavaju toplotu sunca da ne bi prodrla u unutrašnjost, a zimi sprečavaju da se u njih uvuče hladnoća. Zdrave su i prijatne. Odolevaju požarima, zemljotresima, uraganima i sličnim nepogodama.

Jamboliranje zidova (Foto: Dragana Kojičić)

"Još tokom studija arhitekture u Novom Sadu, najviše su me zainteresovali predmeti 'Graditeljsko nasleđe' i 'Ekologija građene sredine', a kako živimo u Vojvodini, gde gotovo nije bilo drugih materijala osim zemlje, ovo je sve išlo svojim tokom, mada je trebalo dosta godina i nekoliko pređenih kontinenata da se vratim tamo odakle sam počela. Volim i poštujem prirodu, trudim se da učim od nje, da recikliram sve što je moguće i da, u što manjoj meri, narušavam njen, već uveliko narušeni, sklad i tok", tvrdi ona.

Prema njenim rečima, primetan je porast ponovne upotrebe lokalnih i prirodnih materijala, ali i dalje to ostaje neka vrsta alternative, naspram sve veće i brže gradnje raznim veštačkim materijalima.

"Ne znam kako će i na koji način to teći, ni koji će se materijali primenjivati - što se tiče zemlje, u svetu se sve više teži čak i industrijalizaciji i prefabrikaciji zemljanih zidova, kako bi se prilagodili današnjim potrebama. Mislim da će se ta tendencija nastaviti, ali da će, paralelno, rasti i broj ljudi koji sami sebi grade kuće".

Centar za zemljanu arhitekturu

Dragana je osnovala i Centar za zemljanu arhitekturu, radeći na obnovi stare kuće od zemlje u Mošorinu. U obnovu se, kroz razne projekte i radionice, uključuje veliki broj ljudi, koji, ili žele da obnove postojeće kuće ili da naprave sebi nove objekte od zemlje, balirane slame i slično.

"Cilj nam je održavanje treninga priznatih na evropskom nivou i dobijanje sertifikata za iste. Na naše radionice dolaze ljudi koji imaju razvijenu ekološku svest i koji se trude da žive zdravo i u zdravim prostorima. Zahvaljujući upravo ovim aktivnostima koje organizujemo, upoznali smo veliki broj ljudi iz različitih oblasti koji se bave nekim ekološkim aspektima, te se stvorila lepa mreža slično-mišljenika", kaže ova graditeljka ekološke budućnosti.

Foto: Aleksandar Janković


Foto prilog


Tagovi

Ekološka arhitektura Permakultura Pokret Dragana Kojičić Aleksandar Janković Smilja Ignjatović Arhitektura Izgradnja Urbanizam Kuća Zemlja Blato Slama Passivhaus standard Radionica Prirodni materijali Centar za zemljanu arhitekturu


Autorka

Marija Jovanović

Više [+]

Marija je ekonomski novinar već 12 godina. Ima 38 godina i završila je Fakultet političkih nauka u Beogradu. Životni moto: Najvažnija stvar kod cilja jeste da ga imate. Uvek imajte na umu da je vaša čvrsta odluka da uspete važnija od svake druge.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Unutrašnjost drevnog manastira Svetog Nikole u Vranju.