Ono što povezuje ove dve bašte je visoko poštovanje ekoloških principa, a obe imaju istu svrhu - uzgajanje hrane. Upravo u tom načinu uzgajanja je ključna razlika između organske i permakulturne bašte.
Organska i permakulturna bašta imaju sličnosti, ali i razlike. Dok je kod organske poljoprivrede fokus na uzgajanju hrane, permakultura je mnogo širi pojam i permakulturno uzgajanje hrane je samo jedan segmet.
Ono što povezuje ove dve bašte je visoko poštovanje ekoloških principa, neupotrebljavanje sintetičkih sredstava, proizvodnja uz primenu prirodnih postupaka i materija, razvoj sistema održive poljoprivrede, racionalizacija korišćenja prirodnih resursa, očuvanje prirodne raznolikosti i zaštita životne sredine.
Obe bašte imaju istu svrhu - uzgajanje hrane. Upravo u tom načinu uzgajanja je ključna razlika između organske i permakulturne bašte. U obe bašte nije dozvoljena primena mineralnih đubriva i hemijskih sredstava za zaštitu bilja.
U organskoj proizvodnji je manja raznolikost biljaka, svake godine se obavlja setva ili sadnja. Većina rešenja koja se koriste u konvencionalnoj ili integralnoj poljoprivredi, postoje i u organskoj. Tako se susrećemo sa teškom mehanizacijom za obradu zemljišta, sistemima za navodnjavanje i još mnogo toga. Veliki je udeo ljudskog rada, posebno na malim površinama.
Organske bašte su prepune biljaka koje se međusobno nadopunjavaju, štite jedna drugu ili deluju kao biostimulansi. Berba se proteže kroz celu godinu, a ne samo kada jedna kultura dospeva, kao što je to slučaj kod konvencionalne poljoprivrede.
Permakulturna bašta je mnogo širi pojam od pojma organske bašte i predstavlja dalje približavanje prirodi. U permakulturi sva ljudska aktivnost teži da se uklopi u životnu sredinu, tako da sve postane celina. U permakulturnoj bašti se koristi organska i poljoprivredna praksa koja ne narušava životnu sredinu.
Dok organska poljoprivreda podrazumeva uzgajanje hrane uz mnogo uloženog rada, permakulturnu poljoprivredu možemo nazvati "lena poljoprivreda". U permakulturi je fokus na bioraznolikosti, višegodišnjim biljkama. To znači da se ova bašta treba povremeno održavati i da nismo obavezni da svake godine obavljamo setvu ili sadnju.
U permakulturnoj bašti ili gredici nikada nije samo jedna vrsta povrća, prednost se daje višegodišnjem povrću, jestivom bilju.
U permakulturi se velika pažnja poklanja revitalizaciji zemljišta, koje se malčira kako bi se sprečilo isušivanje, prave se gredice koje i na lošijim tipovima zemljišta mogu da osiguraju uspešno uzgajanje biljaka i dobar rod, racionalizuje se pitanje vode, sade se biljke zaštitnice, biljke koje teraju ili privlače insekte.
Sistemi za navodnjavanje nisu kanali ili creva kojima je jedina funkcija da dopreme vodu za zalivanja. Koristi se kišnica, kopaju se jezera koja imaju za cilj da obezbede rezervnu vodu, vrše pasivno navodnjavanje i istovremeno koriste kao ribnjaci.
Najveća razlika između konvencionalne i integralne poljoprivrede i organske i permakulturne bašte je u tretiranju zemljišta. U konvencionalnoj i integralnoj poljoprivredi zemljište je supstrat za rast useva, dok se u organskoj poljoprivredi i permakulturi zemljište tretira kao živi organizam.
Umesto da se svake godine mučimo sa obradom i prevrtanjem zemljišta, prednost se daje malčiranju, pravljenju kompostišta i dobijanje komposta kojim obogaćujemo zemljište. Dodavanjem kvalitetnog organskog materijala zemljište svake godine postaje plodnije i time prestaje potreba za korišćenjem đubriva. Prestaje eksploatacija zemljišta i deluje se u saradnji sa prirodom. Kao malč se koristi slama, seno, lišće, papir.
Malčiranjem zemljišta prestaje potreba za okopavanjem, što organsku i permakulturnu baštu čini pogodnom i za stariju populaciju, decu ili osobe koje imaju problema sa pokretljivošću.
Permakulturna bašta je mnogo raznovrsnija u pogledu biljaka koje se uzgajaju. U ovoj bašti se uzgaja mnoštvo samoniklog povrća i drugog bilja. Možemo reći da je bašta permakulturna ako se u njoj nalazi mnogo samoniklog povrća i višegodišnjeg bilja.
U organskoj i permakulturnoj bašti "ne pravi se panika" kada se primeti insekt ili neka druga štetočina. Prednost se daje prirodnoj samoregulaciji i uspostavljanju ravnoteže.
Kod zaštite bilja prednost se daje preventivnim metodama, biljke se tretiraju biljnim preparatima koji jačaju otpornost i zdravlje biljaka.
Foto: stefanolunardi / Bigstock
Autorka