• Knjiga Aleksandra Bulovića
  • 02.03.2016. 08:45

Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je!

Tridesettrogodišnji diplomirani inženjer poljoprivrede Aleksandar Bulović iz Gradiške, viši stručni saradnik za poljoprivredne poslove u KZP Banja Luka, nedavno je objavio knjigu "Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je".

Foto: Boško Grgić
  • 13.993
  • 3.249
  • 0

Nakon što je diplomirao na smeru za voćarstvo i vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci, Aleksandar Bulović radio je u velikim potkozarskim voćnjacima i u poljoprivrednim apotekama u Lijevča polju. S porodicom gaji jabuke, kruške, šljive, breskve i drugo voće na površini od sedam hektara, a planira podizanje voćnjaka sa starim autohtonim sortama. Dobar povod za razgovor.

Kako ste kao mladi poljoprivredni stručnjak došli na ideju za pisanje knjige "Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je"?

To je knjiga koja konkretno govori o tome kako gajiti povrće, voće i druge biljke bez upotrebe pesticida. Na ideju sam došao iz više razloga. Kao prvo, mnogi "vikendaši" i oni koji imaju bašte i voćnjake oko svojih kuća pitali su me kako da zaštite biljke, ali da ih ne tretiraju pesticidima. U početku sam govorio da to nije moguće i preporučivao sam konvencionalne pesticide. Onda sam se ipak kao agronom zainteresovao za to postoji li način da se biljke gaje na način kako su to radili naši preci. Drugi razlog je trenutak kada sam dobio prvo dete 2012. godine i kada sam trebao da mu kupim voće i povrće za pripremanje kašica. Tada sam shvatio da većina proizvođača koristi prekomerne doze pesticida i da ne poštuju karencu - period koji treba da protekne od tretiranja biljke pesticidima do momenta berbe.

Poljoprivreda je postojala i pre nastanka pesticida

Kome je knjiga posvećena?

Knjiga je najpre posvećena mojoj porodici - ženi Stanojki i sinovima Andreju i Marku. Smatram da je porodica osnovna ćelija društva i da svaki uspeh i neuspeh polazi iz porodice. Čovek se odgaja i stvara u krugu porodice. Inače, prema sadržaju je namenjena svima, naročito mladim ljudima koji se okreću prirodi i organskoj proizvodnji u poljoprivredi. Nadam se da će im poglavlja Preparati na bazi biljaka, Organska đubriva, Prirodni neprijatelji štetočina, Otporne sorte, Metode naših predaka i Dobre komšije među biljkama, mnogim savetima pomoći u proizvodnji zdrave hrane.

Bulovićev voćnjak
Bulovićev voćnjak

Osvrnuo sam se na prošlost i shvatio kako su to radili naši stari. Poljoprivreda je postojala i pre nastanka pesticida. Ljudi su od antičkih vremena znali da se biljke, čija su semena potopljena u macerate određenih biljaka, bolje nose sa bolestima. Takođe, upotrebom veštačkih đubriva populacija mikroorganizama je dovedena do minimuma, a oni su najznačajniji u primopredaji hranljivih materija iz zemljišnog rastvora prema korenskom sistemu. Upotrebom pesticida biljci se šalje poruka da ne treba da se brani sopstvenim prirodnim mehanizmima, a to dovodi do njenog slabljenja. Naravno, rastvori biljaka kao što su kopriva, gavez, preslica, maslačak indukuju prirodnu otpornost biljke, pa se ona bez većih problema nosi sa napadima bolesti i štetočina.

Neotporne biljke su stvorene ukrštanjem

Kroz tekstove u knjizi zalažete se i za očuvanje starih (autohtonih) otpornih sorata voća i povrća, ali i za čuvanje biljne raznolikosti i životne sredine?

Stare sorte u sebi nose gene otpornosti na bolesti, štetočine i uticaje vremena (temperatura, vetar, grad, skladištenje). Međutim, u želji da dobije kvalitet, kontinuitet i količinu (3K) čovek je ukrštanjem stvorio uniformisane, visokoprinosne, ali i neotporne biljke. Poznato je da je domaća šljiva požegača uništena virusom šarke koja je stigla s američkom šljivom stenli, koja je otporna na taj virus, što nam govori i o ratu za tržište koje vode velike kompanije. Inače, taj virus prenose lisne vaši. Postoji još jedan razlog zašto moramo da sačuvamo autohtone sorte. To je činjenica da su nam naši preci vekovima u nasleđe ostavljali materijalnu i nematerijalnu baštinu. Zato ja često u ovo vreme pitam samoga sebe: šta mi to kao nasleđe ostavljamo našim potomcima?

I Vaša porodica se bavi voćarstvom?

Travarica od sremuša

Voćarstvom se bavimo od 1998. godine. Voćnjak se nalazi u selu Gašnica, na planini Prosara sa koje se vidi reka Sava i najveći deo Zapadne Slavonije. Gajimo plantažne sorte jabuke, kruške, šljive, breskve, nektarine, kajsije. Trenutno obrađujemo 7 hektara. Uglavnom prodajemo voće u svežem stanju, ali proizvodimo i voćne rakije, kao i travarice među kojima izdvajam travaricu od sremuša koja se najbolje prodaje.

Kakva je poslednjih godina kod Vas situacija kada je reč o prodaji voća?

Situacija je katastrofalna, a razlog je prekomerni uvoz robe iz Evropske unije koja se kasnije odvozi u Rusiju kao roba s poreklom iz Bosne i Hercegovine. To dovodi do toga da naša roba, koja kvalitetom nije kao roba iz EU ostaje neprodata, a ono što je proda odlazi po najnižoj mogućoj ceni. Sve to na kraju dovodi u pitanje isplativost bavljenja ovim poslom.

Plan je posvetiti se sadnji autohtonih sorti voća

Primenjujete li i u svojim voćnjacima metode i načela poljoprivrede bez pesticida, kakvi su planovi?

Voćarstvo kojim se bavi moja porodica je konvencionalno voćarstvo karakteristično za ovo podneblje. Dakle, integralna zaštita voća. Činjenica je da su plantažne sorte voća stvorene da daju ogromne prinose, ali zato nemaju nikakvu otpornost na bolesti. Najdalje što se otišlo je integralna hemijska zaštita. Ona podrazumeva nekorišćenje pesticida koji uništavaju korisne organizme i one pesticide za koje je dokazano da ne izazivaju bolesti kod čoveka. Plan mi je da se u budućnosti posvetim sadnji autohtonih sorti voća.

Knjiga sadrži praktične savete za gajenje bez pesticida

Vratimo se knjizi. Kakvi su prvi odjeci za Vašu knjgu?

Odjeci su odlični. Mnogo ljudi mi se javlja tražeći knjigu. Ono što me naročito raduje je komentar da nakon čitanja knjige kažu da su baš to tražili godinama jer sam i sam imao taj problem dok sam tražio literaturu za pisanje ove knjige. Sa ponosom mogu reći da sam nekoliko knjiga već poslao u Sjedinjene Američke Države. Takođe je važno reći da su mi se javila dvojica kolega sa fakulteta koji imaju pripremljene knjige, jedna je o romanovskoj ovci, a druga sa sličnom temom kao i moja, ali se nisu usudili da objavljuju, jer ne poznaju proceduru izdavanja, pa sam im pomogao što sam više mogao. Svoju knjigu prevodim i na engleski jezik. Želio bih još da dodam da se većina literature uglavnom bazira na organsku poljoprivredu uopšte, što podrazumeva definicije, zakonske regulative... Ja sam te stvari samo pomenuo u svojoj knjizi upravo iz razloga što većina knjiga koje sam nalazio ne pružaju ono što proizvođačima treba, a to su praktični saveti kako proizvesti biljku bez upotrebe pesticida.

Nastavak promocije organske poljoprivrede

Bulovići uzgajaju breskve
Bulovići gaje i breskve

Da li ćete nastaviti istraživanja i promociju organske poljoprivrede?

Ja stalno postavljam oglede koji su u vezi sa preparatima koje sam opisao u knjizi jer tako proveravam njihovu delotvornost. Promocijom ove knjige promovišem organsku poljoprivredu jer stojim iza svega što sam napisao. Ako se uradi sve što sam napisao u knjizi, onda se sa sigurnošću može reći "Da, moguće je"!

Želite li na kraju ovog razgovora nešto posebno da istaknete?

Citiraću deo iz zaključka svoje knjige: "...Na kraju krajeva sve civilizacije koje su nestale, nestale su zbog čovekove pohlepe i želje da izigrava boga. Da se ne bi dogodilo to da i naša civilizacija nestane, zato što smatramo da možemo pomerati granicu do beskonačnosti, treba stati i reći - Ne moraju se proizvesti plodovi ekstra kvaliteta niti natprosečni prinosi". Jer kada se sagleda život, ja Vam postavljam pitanje. Da li je to zaista neophodno?

Foto: Boško Grgić


Tagovi

BiH SAD Autohtone sorte Organska poljoprivreda Organska đubriva Otporne sorte Aleksandar Bulović Poljoprivreda bez pesticida Integralna hemijska zaštita


Autor

Vjekoslav Hudolin

Inženjer poljoprivrede sa 35-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, svojevremeno saradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u porodičnom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorti jabuka i krušaka.