Glistenjak je đubrivo značajno za konvencionalnu, a naročito za organsku proizvodnju zbog svojih izuzetnih osobina. Međutim, gliste su danas ugrožene čovekovom aktivnošću i težnjom da u svoju korist stalno menja ono što mu je priroda dala.
U održavanju plodnosti, strukture i vodno-vazdušnog režima zemljišta gliste imaju veliki značaj. One u svom probavnom traktu prerađuju delimično razložene biljne ostatke praveći plodni izmet s velikim sadržajem jona nitrata, fosfata, kalijuma, magnezujuma i kalcijuma koje biljka usvaja preko korena.
Istovremeno, prolazeći kroz zemljište i bušeći hodnike gliste stvaraju značajan sistem za cirkulaciju vazduha i vode koji je neophodan korenu biljaka. Još jedan koristan aspekat aktivnosti glista u zemljištu ogleda se u tome što uništavaju mnoge prezimljujuće fitopatogene organizme i štetne insekte i smanjuju njihov broj u narednoj generaciji. Zbog pozitivnog dejstva na plodnost zemljišta gliste se u svetu danas gaje zbog dobijanja visokokvalitetnog đubriva - glistenjaka.
Glistenjak je đubrivo značajno za konvencionalnu, a naročito za organsku proizvodnju zbog svojih izuzetnih osobina. Sadrži do 11 puta više kalijuma, do sedam puta više magnezijuma, sedam puta više fosfora i šest puta više nitrata od stajskog đubriva. Jedna tona humusa od glista može zameniti do pet tona stajnjaka. Međutim, pri dodavanju glistenjaka treba voditi računa o stvarnim potrebama povrća za pojedinim hranivima.
Prema načinu života i vrsti hrane koju prerađuju treba izdvojiti dve bitne vrste glista:
Kišna glista (Eisenia foetida) za život i rast zahteva vlagu, toplotu i organsku materiju u stanju raspadanja. Mogu da narastu u dužinu 6-8 centimetara i crvenkaste boje. U gomili nezrelog komposta može se naći veliki broj tih glista na malom prostoru. Kada svare otpatke kišne gliste se sela na drugu gomilu. U baštenskoj zemlji te gliste uginu jer nemaju uslova za život.
Poljska kišna glista (Lumbricus terrestris) je duža od obične, smeđe boje, pljosnata i deblja. Izbegava otpatke koji trule već prerađuje i vari ono što je ostalo iza glista iz komposta. Prolazeći kroz zemljište pravi duge hodnike kroz koji cirkuliše vazduh i voda, na površinu zemljišta izbacuje mineralne materije iz dubljih slojeva.
Diplomirani inženjer poljoprivrede Vladica Stefanović kaže da su gliste ugrožene današnjom čovekovom aktivnošću i težnjom da u svoju korist stalno menja ono što mu je priroda dala. Intervencije koje čovek sprovodi građevinskim mašinama, traktorima, kamionima pogubno deluju po staništa ovih životinja. Nedostatak kiseonika, isušivanje, preterana vlaga samo su neki od uzroka koji dovode do njihovog uginuća.
Sprovedena istraživanja ukazala su na to da je korišćenje i unošenje pesticida u zemljište smanjilo rast glista za 20-60% i broj jedinki za 27,5-72%. Tek nakon pola godine od poslednjeg unošenja pesticida njihova brojnost se vratila u normalu. Eksperimentima su bile obuhvaćene tri vrste kišnih glista, najviše zastupljene na našim prirodnim staništima. Zapaženi su ozbiljni poremećaji u razmnožavanju i razvoju glista kada su na površinski sloj zemljišta naneti pesticidi u koncentradiji koja se koristi u praksi.
Utvrđeno je da na njivama živi uglavnom još sedam vrsta kišnih glista što je pravo siromaštvo u odnosu na zemljište koje se ne obrađuje. Na primer ogledima na Novom Zelandu postignuti su veći prinosi pšenice samo povećanjem broja kišnih glista u zemljištu. Ono što proizvođači mogu da učine je da se preorijentišu na organski ili integralni koncept proizvodnje koji bi zamenio dosadašnji konvencionalni intenzivni koncept povrtarske proizvodnje. Tako bismo dobili kvalitetan, zdravstveno bezbedan proizvod uz manju primenu sredstava za zaštitu bilja, a ujedno i značajnije doprineli očuvanju biodiverziteta.
Izvori
Tagovi
Autor