Najveći neprijatelj patlidžana, što se tiče štetočina, jeste krompirova zlatica. Ali, i ona se može uspešno kontrolisati uz pomoć sredstava iz domaćinstva.
Patlidžan, Solanum melongena, jednogodišnja biljka, može da se uzgaja i na biološki način, bez primene insekticida i fungicida. Iako mnogi smatraju da je osetljiva biljka i da su potrebna tretiranja insekticidima protiv krompirove zlatice, u praksi se pokazalo da se mogu štititi i uzgajati po organskim principima.
Njegov najveći neprijatelj, što se tiče štetočina, krompirova zlatica, može da se uspešno kontroliše uz pomoć "domaćih sredstava" koje se pripremaju na sopstvenom imanju.
Tu se najviše misli na koprivu, gavez i maslačak. Ako ostavite u vodi ove biljke duže od mesec dana, tečnost koja se dobije biće dovoljno jaka da zaštiti biljku od bolesti i štetočina ako se meša sa vodom u odnosu 2:10 ili 3:10. Kada se u smesu doda malo sirćeta i domaćeg, nekuvanog mleka (litra u 10 litara vode) nikakvih problema neće biti što se tiče štetočina i bolesti.
Tretiranja bi trebalo da se obavljaju jednom do najviše dva puta nedeljno, ako su češće kiše.
Navedenim sastojcima radi se ujedno i prihrana, ali bi, u svakom slučaju, zemljište trebalo da se snabde sa zgorelim stajnjakom, nije važno kojim, osim što bi kokošiji trebalo da se razređuje sa vodom, u količini četiri do pet tona za 10 ari. Ako nema zgorelog, za kojeg se može dokazati da je od grla koja su organskoj proizvodnji, nema prepreka da se upotrebi i peletirani u količini 50 do 75 kilograma, na 100 kvadrata otvorenog prostora ili plastenika.
Oterajte krompirovu zlaticu malčom od gorušice, pelinom i belim lukom
Patlidžan voli slabo kiselo zemljište dobro snabdeveno hranljivim materijama pa se i tokom vegetacije može dodati još stajnjaka kako bi se period plodonošenja produžio do novembra, naročito ako su stabljike u plasteniku. Biljka još bolje raste ako su mu predusevi ili komšije mladi luk, rotkvica, salata, pasulj, kupusnjače, ali ne podnosi krompir i paradajz.
Za bolje plodonošenje odgovaraju mu temperature od 20 do 30 stepeni dok ispod 12 stepeni raste mnogo sporije. Cvetovi su mu bele ili ljubičaste boje, a rađa na nekoliko grana, kojih ne bi trebalo da bude previše, pa je dobro da se tokom kasnog leta uradi rezidba suvišnih grana, naročito onih bliže zemlji, kako bi se podstaklo plodonošenje i veća veličina plodova.
Grane koje su višak prepoznaju se po tome što počinju da žute, a poželjno je ostaviti četiri do pet glavnih i eliminisati mlado lišće koje liči na zaperke kod paradajza, a koji izbijaju iz pazuha grana.
Koren raste do 80 centimetara dubine, razmak u redu između stabljika trebalo bi da bude 50 do 60 centimetara, a između redova 60 do 80 centimetara. Biljka raste do jednog metra visine i neophodno joj je zalivanje tokom sušnih perioda. Toploljubiva je, ali i ona sporije raste ako su temperature iznad 35 stepeni.
Sa prihranom i zaštitom treba početi odmah nakon sadnje. U početku je potrebno dodavati više mleka, zbog kalcijuma koji je neophodan tokom cvetanja, a doprinosi boljoj oplodnji i jačem plodu. U tom slučaju neće biti napada štetočina i bolesti i moći ćete da uživate u ukusu ovog voća, ne povrća, koje u ishrani može da zameni i meso.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor