Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 21.02.2021. 14:00

Da li su pastiri nestali sa pašnjacima?

Nekadašnje ovčarstvo na ispaši, van naseljenog mesta, podrazumevalo je da čobanin s ovcama provede vreme od početka proleća do kasne jeseni, da bude po potrebi i veterinar ali i da uvek ima uz sebe pomoćnike, pse ili oružje.

Foto: Bigstock/emelphoto
  • 937
  • 159
  • 0

"Osu se nebo zvezdama,

 a ravno polje ovcama.

Ovcama nema čobana,

zvezdama nema Danice"

- ovako počinje stara pesma iz Banata. Toliko stara, da je slabo ko pamti, a ni čobanina, pastira, nešto nema da izvede ovce na pašu. Do nedavno, stručnjaci su računali da će ispaša ovaca van naselja prestati da postoji u ravničarskim krajevima zato što je sva raspoloživa zemlja obrađena i pretvorena u kultivisano zemljište, tako da pašnjaci nestaju.

Međutim, pašnjaka u Banatu ima i dalje, nekako su opstali i prilikom najintenzivnije zemljoradnje, između sela Melenaca u opštini Zrenjanin i Bašaida u opštini Kikinda, oko Padeja (opština Čoka), Sajana (opština Kikinda), a takođe i u okolini sela u opštini Novi Kneževac i u blizini kanala Dunav - Tisa - Dunav. Obično su u pitanju manje plodna zemljišta, na kojima nesmetano raste divlje bilje, nezamenljivo za dobar kvalitet ovčijeg mleka.

Od sela živi pastir

Samo, ovaca je sve manje, pastira ni toliko. Pastir koji brine o ovcama ovde se tradicionalno zove čoban ili čobanin i na starost tog zanimanja ukazuju i prezimena ovdašnjeg stanovništva. 

Nekad je čobanski posao izgledao ovako: 

Dok je zima, ovce su u zimovnicima kod svojih vlasnika, ali čim se pojave prvi znaci proleća - čoban već kreće od gazde do gazde, dogovarajući se o svojoj plati za sezonu i ostalim uslovima. Ukoliko čuva ovce više vlasnika ili celog sela, čoban je mogao od svog rada sasvim pošteno da živi. Gde su sela mala i ovaca malo, dva ili tri sela dogovarala su se da plate čobanina.

U to doba jedan deo atara bio bi predviđen za pašnjak, tako da se ta zemlja nije obrađivala i služila je upravo za ispašu. Sam ili sa pomoćnicima, svojim sinovima ili unucima, ili sa dva, tri siromašna momka iz sela, čobanin je od proleća čuvao ovce na odabranom pašnjaku.

Obavezna hrana, duvan i rakija

Vlasnici ovaca bili su obavezni da čobanu obezbede hranu koju su prema potrebi donosili, a pobrinuli bi se i da pastir uvek ima dovoljno domaćeg duvana i alkohola, naročito jake rakije "radi zdravlja". Često je čoban umesto pomoćnika angažovao dva ili tri pulina (ovčarska psa), ponekad bi imao i magarca, a bio je po pravilu naoružan, jer lopova i hajduka alavih na mladu jagnjetinu nikada nije manjkalo.

Iako vukovi u Banatu nisu viđeni od XVIII veka, priče o vukovima pripovedaju se i danas uz vatru koja gori pod vedrim nebom, a ima i drugih grabljivaca koji bi rado pojeli jagnje. Događalo se - novine iz XIX veka pune su takvih slučajeva - da pastir pogine braneći tuđe vlasništvo od razbojnika.

U skromnoj kolibi ili u novije vreme u kamp-prikolici, sa prilično neizvesnom mogućnošću da se redovno okupa, čobanin je često bio i jedini veterinar koji bi lečio obolelu životinju, a podrazumevalo se da sve zna o jagnjenju i negovanju jaganjaca. Svaki gubitak - nestanak ili uginuće životinje - imao je da nadoknadi vlasniku. Prošlo bi tako proleće, leto i deo jeseni, da bi tek u novembru čobanin poterao ovce prema naseljenom mestu gde bi ih predao vlasnicima kod kojih će provesti zimu. Vlasnici su plaćali što su dužni i obavezno davali čobaninu "njegov deo" tako da bi mogao mirno da prezimi zimu sa svojom porodicom, ako je ima. 

Današnji čobani?

Sad, iako ima i pašnjaka i ovaca, vlasnici se žale da čobanina nikako ne mogu da nađu. Javljaju im se samo stariji ljudi, kojima je "svega dosta" i žele da budu negde daleko od naseljenog mesta, bez interneta i televizora, samo uz ovce i vernog psa, pošto su ostali bez posla, a penzija sve dalja.

Mladi radnik javiće se da bude čobanin, ali, u Švedskoj, ako može. U njihovom ili susednom selu niti ih privlači plata od 200 evra, ni mogućnost provođenja leta pod vedrim nebom, daleko od naselja, ni duvan ni slanina. Prizor čobanina sa stadom ovaca uskoro će moći da se vidi još jedino u etnografskim filmovima, ukoliko se tretman ovog posla ne izmeni i to ozbiljno


Tagovi

Pastiri Pašnjaci Čobanin Čuvanje ovaca Banat


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sadnice ribizle spremne za sadnju.