Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Domaća rakija
  • 10.11.2019. 16:00
  • Prijedorska regija, Republika Srpska, Velika Žuljevica, Novi Grad

Kada bih ja proizvodio rakiju, ja bih 'vako!

Uvek ću biti mišljenja da naš narod pije veštačka, obojena pića isključivo zbog prestiža dok pravo zadovoljstvo pronalazi u domaćoj prepečenici. Još ako rakija ima dušu kao ona Mirkova, ih!

Foto: Petar Ninić
  • 696
  • 81
  • 0

Domaćin: "Kako baca (rakija)?!"

Gosti: "Kapu i cev smo našli u voćaru, ćaću bacilo u živicu, a matere niđe nema… (bila na obrtnju)."

Ovako započinje meni najomiljenija urbana legenda vezana za rakiju. Priča kaže kako su jednom davno neki Dalmatinci došli na Kozaru u goste, u vreme kada se pekla rakija. Voljni da odmene svoje domaćine, kojima su oči već pobelile od višednevnog "pečenja", ponudili su se da pripaze na kotao dok ovi malo preklope. Pri tome, gosti nikada pre nisu videli kotao jer su iz vinskog područja. Kada je rakija krenula iz čabra oni su brže bolje začepili cev sa komušom. Ko vele, da se ne prosipa. Elementarna fizika je odradila ostalo. Čuvši prasak, domaćin se oglasio sa prozora…

Sećam se kada smo ćaća i ja kupovali rakiju za udaju moje sestre. Nije bilo dileme čiju i koju rakiju želimo jer valjalo je dočekati svatove pred kućom "sa obrazom". Odlučili smo se za domaću jabukovaču od proizvođača Mirka Vojnovića iz Velike Žuljevice (opština Novi Grad). Mirko je bio posebna priča. Povučen u svoj mali svet starih sorti voća, ovaca i vernih pulina, svake rodne jeseni sa porodicom je proizvodio vrhunsku domaću rakiju

Dok ulazimo u mračni podrum, osećamo miris stare buradi, koji se elegantno meša sa voćnim aromama različitih rakija. Najviše je šljivovice i jabukovače. Šljíva je tradicionalno od šljive Savke, koje još uvek ima u Mirkovom rezervatu. Jabukovača je od kombinacije više starih sorti, pri čemu je najviše Mirkovih favorita - Žujice i Krupne crvene. Jedne su, kako nam kaže za količinu, a druge za aromu rakije. Burad je većinom od bagrema, koji piću daje posebnu svetložutu boju bez napadnog ukusa drveta. Probavamo jabuku i odmah se odlučujemo za nju. 

Jabuka Žujica, jedna od Mirkovih favorita

Stalno maštam kako ću jednog dana kupiti kotao, onaj obični od 100 litara

Iako je od ove priče prošlo više od šest godina, ostala je snažna uspomena. Toliko snažna da su prve stare sorte koje sam kalemio i rasadio širom zemlje upravo one Mirkove. Pored toga, stalno maštam kako ću jednog dana kupiti kotao, onaj obični od 100 litara i proizvoditi svoju rakiju. Od starih sorti. Pri tome, u kace se neće "pakovati" samo treća klasa već najbolji i najkvalitetniji plodovi. Oprani, sa dodatkom malo šećera. Spojeve na kotlu ću oblepiti sa testom, a vatru podložiti sa grabovinom. Ne sa gasom. Destilacija će se odvijati polako dok na smenu vrtimo obrtanj i pričamo priče pored kotla. 

Kažu da ovaj događaj nije potpun ako se kotao bar jednom ne prevrne, ako neko ne upadne u komušar ili ako se bar neko ne napije od sveže rakije. Kada bi se konačno izdogovarali oko jačine, ostavljenu rakiju bi nalivali u drvenu burad. Bagremovu. Ne u inoks. Na kraju, odležalu rakiju bi sipali u staklene litarske flaše, koje bi zatvarali sa komušom. Istom onom sa početka priče, samo ovog puta plastificiranom. 

Zašto se od rakije pravi fensi proizvod?

Marketinški, fokus bi bio na pozicioniranju rakije kao narodnog pića, kome veoma često pribegava i gospoda. Uvek ću biti mišljenja da naš narod pije veštačka, obojena pića isključivo zbog prestiža dok pravo zadovoljstvo pronalazi u domaćoj prepečenici. Još ako rakija ima dušu kao ona Mirkova, ih! Specifičnost rakije je upravo u tome da je mogu proizvoditi gotovo svi ljudi koji poseduju voće, kotao i malo znanja o tehnologiji proizvodnje. Zašto se onda od ovog pića pravi nekakav fensi proizvod, kod kog je ambalaža veoma često skuplja od samog proizvoda

Javna je tajna kako je dobar deo komercijalnih rakija u osnovi jabukovača sa dodatkom arome. Vele tehnolozi, odvrneš gas pod jabukom da "ubiješ" aromu i samo dodaš malo arome drugog voća. Miriše, Bože! Kotlovi sve više podsećaju na spejs šatl (i izgledom, a bogami i cenom) dok je sam proces fermentacije danas gotovo nezamisliv bez dodatka selekcionisanih kvasaca. Drvene buradi je sve manje, a džambo inoks bačvi sve više. Finalna ambalaža može bez problema da parira najskupljim pićima na tržitu, a bogami i cena proizvoda. 

Nekada su obavezna pitanja bila čija je i odakle rakija

Zbog jedne loše urađene analize ciljnog tržišta, naša domaća rakija izgubila je dušu i zanimljivu priču koja je prati. Nekada su obavezna pitanja bila čija je i odakle rakija. Sva nauka analize tržišta sadržana u dva pitanja. Danas, kada marketinške strategije za pozicioniranje rakije osmišljavaju oni koji nikada nisu provaljivali kotao, stvari se postavljaju malo drugačije. Međutim, evidentno je da i pored svih tehnološko - marketinških inovacija u procesu proizvodnje rakije, Mirkova ostaje bar za klasu bolja od svih komercijalnih rakija koje sam imao priliku da probam. I da, ovo nije samo moje mišljenje. Šta više, rastuće je mišljenje. Još kada se rakija popije iz obične narodne čašice u domaćinskom ambijentu, a ne iz one vinske sa suženim gornjim delom. Čovek se zagrcne dok izvije vrat da je salije.

Najvažnije je ono šta je u flaši

Šalu na stranu, mišljenja sam da je potrebno primeniti određena savremena tehnološka rešenja, ali samo ona koja ne ugrožavaju originalnu, tradicionalnu tehnologiju proizvodnje rakije. Posmatrano sa aspekta marketinga, domaća rakija ima divne predispozicije za kreiranje originalne i narodu pitke marketinške strategije. Niko od nas nije imun na "priče pored kotla", osećaj sigurnosti u kvalitet i poreklo rakije, te emocije koje oživljavaju neke davno zaboravljene uspomene. Vruhunski kvalitet sirovina se podrazumeva. Složićete se da je ovo mnogo bolja strategija od šestougaone kutije sa reljefnim dizajnom, u koju je upakovana flaša iz doba baroka sa etiketom na kojoj su čudni, često strani termini. Poreklo i kvalitet sirovine su pri tome u većini slučajeva nepoznati.

Ko zna, možda mi neko jednog dana "ukrade" ideju. Et’ sreće! Prvi bih se stavio na raspolaganje pravoj ekipi da ponovo udahnemo dušu našoj domaćoj rakiji.

"Hoću, hoću, da šta ću, prava lola postaću,

Pokraj kaznja, diko, ne tuguje niko…"

Posvećeno Mirku Vojnoviću iz Velike Žuljevice.


Foto prilog


Tagovi

Domaća rakija Kotao Rakija od šljiva Mirko Vojnović Jabukovača Urbana legenda


Autor

Petar Ninić

Više [+]

Stručnjak iz oblasti agrobiznisa i profesionalni poljoprivrednik.