Nosi pisma, spasava svet, podržava zaljubljene, a po potrebi može da posluži i kao ručak
Kad je prvi golub preneo pismo u kome opsednuti grad traži pomoć ili zaljubljeni momak odgovor od devojke? Istorija ne beleži, ali, priče o golubovima pismonošama sežu u tako daleku prošlost da im se svaki trag gubi u narodnoj mašti. Prema mitu o potopu, Noje je poslao golubicu da izvidi ima li ikakvog kopna iza beskrajnog mora i ona se vratila noseći lisnatu grančicu, a vratila se zato što joj je na Nojevoj barci bio partner.
Od tada, priče o izvanrednoj orijentaciji i vernosti golubova ne prestaju da zanimaju ljude, a pun golubarnik (golubinjak) donedavno je predstavljao obeležje imućnog domaćinstva u Srbiji, naročito u Vojvodini.
Golubovi (Colombidaes) su ptice iz roda Columbiformes koji obuhvata 308 poznatih vrsta. Rasprostranjeni su širom sveta, pravi kosmopoliti, a najveća raznolikost vrsta zapaža se u Australiji i Indoneziji. Najčešće se viđa golub pećinar ili golub uličar (Columba livia), on u velikom broju naseljava seoske i gradske sredine u Evropi. Smatra se da je prvi put pripitomljen pre više od 3.000 godina - Egipćani i Sumeri smatrali su ga svetom pticom, glasnikom bogova. Čak su u grobnicama nađene mumije golubova, verovatno zato da bi faraon i posle smrti mogao da šalje poruke. Običaj da se gaje golubovi Egipćani su dalje širili na druge civilizacije s kojima su dolazili u dodir.
Beli golubovi imaju široku namenu - od vojne do slavljeničke
Poznato je da su antički Grci i Rimljani već odgajali različite vrste golubova i bili vrlo ponosni na svoje znanje. Tokom feudalizma plemstvo se dičilo jatima rasnih golubova dok je seljaštvo smelo da drži samo obične, poludivlje. Sa raspadom feudalnog sistema formiraju se udruženja golubara koji s velikom posvećenošću popularizuju nove vrste rasnih golubova.
Osnovna podela ovih ptica je na ukrasne, koji se gaje zbog lepote, i sportske, kod kojih su u prvom planu njihova letačka sposobnost. Svi su zbijene građe, kratkog vrata i kljuna. Kopnene su ptice i veoma dobri letači. Monogamni su i na jajima naizmenično leže mužjak i ženka. Hrane se semenkama, voćem i biljkama. Osnovna simbolika goluba i golubice je ljubav i vernost. Običaj u staroj Grčkoj nalagao je da mladenci žrtvuju Afroditi, zaštitnici ljubavi, par golubova, koji nisu bili ubijani, nego pušteni na slobodu. Sličnih običaja ljudi se drže i danas, puštajući parove ili čitava jata golubova da polete iznad svečanog skupa.
Nekadašnji poljoprivrednici verovali su da je golub poslat ljudima kao anđeo čuvar i da može da ih spase iz velike nevolje. Nađeno pero goluba čuvali su kao amajliju. "Oj golube, moj golube", "Golubice bijela, što si nevesela", "Leti leti bijeli golube", "Doleteće beli golub" i druge pesme svedoče koliko je ova ptica poznata i omiljena širom regiona.
Isto pokazuju lična imena Golub, Goluban i Golubica, prezimena Golub, Golubović, Golubovac, ime grada Golupca, Golubići kod Užica, Golubovac kod Paraćina, Golubinje kod Majdanpeka itd. O običaju da imućnije porodice u Vojvodini imaju svoja jata golubova Veljko Petrović napisao je novelu "Golubica sa crnim srcem".
Ipak, uz sve poštovanje, golub je itekako mogao da završi u čorbi ili paprikašu, jer je nekadašnje seljaštvo smatralo da je meso ove ptice veoma zdravo, spas za ljude koji se oporavljaju od bolesti i za slabašnu decu. Danas je ratarska čorba od golubova još u ponudi ponekih etno restorana jer se način ishrane u većini porodica izmenio.
Izvori: Mika Waltari - Egipćanin, Vuk St. Karadžić - Rječnik
Tagovi
Autorka