Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 19.11.2023. 13:30

"Sirotinjska krava" malo traži, a znači sve

Koza je srodna ovci i antilopi, u Srbiji i okolnim zemljama poznata je kao "sirotinjska krava", jer, mnoga manja poljoprivredna domaćinstva nisu imala ni novca da kupe kravu ni uslove za njeno držanje.

Foto: Zlatko Markovinović
  • 401
  • 76
  • 0

Prema procenama svetskih organizacija za hranu, na svetu u ovom trenutku živi preko 900 miliona koza. Neke su još uvek divlje, uglavnom u slabije naseljenim predelima. Koza živi sa ljudima više od 10.000 godina, a u međuvremenu odgajeno je preko 300 rasa. Prvi nalazi da su drevni poljoprivrednici gajili kozu pronađeni su u Iranu, na Zagroskim planinama. U Evropi i zapadnoj Aziji ljudi su pripitomljavali stada divljih koza koje su se pokazale vrlo korisne, kao izvor dobrog mleka, naročito pogodnog za ljude koji ne podnose kravlje mleko i za pravljenje vrlo cenjenih sireva.

Anglo-nubijska koza: Visoka plodnost i masno mleko je prednost u odnosu na ostale rase?

Neke vrste sicilijanskih sireva od kozjeg mleka dostizali su visoke cene još u doba antičkih Grka i Feničana. S obzirom na svoju veličinu i težinu, koza daje najviše mleka od svih životinja do tri kilograma na dan. Kozije meso takođe je odavno u upotrebi, a koža je služila za izradu odeće, obuće, kao mešina za nošenje i čuvanje vode i vina na putovanjima ili radi trgovine. Neka od prvih književnih dela ljudskog roda prvobitno su zapisana upravo na kozjoj koži, prepađenoj tako da bude meka i može da se savija u svitke. Angorska i kašmirska koza, poreklom sa visokih planina gde stalno duva vetar, imaju dugu dlaku od koje mogu da se prave odevni predmeti kao i od ovčijeg runa. 

Jede otrovne trave, ali se ne otruje

Koza je srodna ovci i antilopi, u Srbiji i okolnim zemljama poznata je kao "sirotinjska krava", jer, mnoga manja poljoprivredna domaćinstva nisu imala ni novca da kupe kravu ni uslove za njeno držanje. I danas humanitarne organizacije pokušavaju da iskorene siromaštvo poklanjajući stanovništvu neplodnih krajeva koze. Ova životinja nema velike zahteve u pogledu štale i uslova smeštaja, važno joj je da je voda čista, a što se biljaka tiče, sposobna je da pojede i otrovne trave i da se pritom sama ne otruje. Zato je kod poljoprivrednika izazivala neku vrstu nedoumice, naročito što je oduvek mogla da se "čuva" sama, tako da pastir koji pazi na koze (obično momčić iz sela) nema toliko posla i brige kao njegov "kolega" koji čuva ovce.

Poklanjana ljudima siromašnijih krajeva

Kozama se u raznim zemljama pripisuju različite anegdote o njihovoj bistrini i snalažljivosti, navodno su spasavale ljude kad upadnu u neku vrtaču ili pećinu. Čak je ova životinja prva otkrila - kafu. Etiopski pastir, prema poznatoj priči, primetio je da njegove koze skakuću ceo dan i noć kad pojedu crvene bobice neke biljke. Probao je i on bobice, ali, bile su potpuno neukusne, pa je došao na ideju da ih osuši, proprži i samelje, a ostalo je istorija. 

U Srbiji su najviše zastupljene alpska koza, poreklom iz francuskih Alpa, i sanska, koja nema veze sa rekom Sanom nego potiče iz doline Sanen u Švajcarskoj. Ima i domaćih planinskih vrsta, samo u manjem broju.

Koza u narodnim poslovicama i pesmama

Odavno je ušla u narodne priče, a naročito u poslovice. Kaže se "ako koza laže, ne laže rog", kad nekoga uhvate da nije govorio istinu - jer, ako bi koza i htela da slaže kako je mlađa nego što jeste, rogovi jasno pokazuju istinu.

Srodna ovci (foto: Gordana Nastić)

"Koza okozi dva jareta, pa od jednog koža ode na bubanj, a od drugog na Jevanđelje", ne znamo šta nas čeka u životu. "Koza i loza ne vole vodu", nije poslovica, nego potpuno tačno zapažanje.

"Butum (sva)Tuzla jednu kozu muzla

pa se hvali da se mlijekom hrani

još da nije mnogih gostilnica

od sira bi kaldrmu pravili

na surutku vodenice mlele", kazuje jedna šaljiva narodna pesma koju je zabeležio Vuk Karadžić.

Kako obično biva, iza šaljive pesme krije se nimalo šaljiv događaj: jedan upravnik grada Tuzle naredio je da se sve koze pokolju, a stanovništvu zabranio da nabavlja nove. O naredbu se oglušila samo siromašna udovica sa mnogo dece, jer je koza njenoj deci suviše značila, pa je vlasnica sakrila nedužnu životinju u pećinu i krišom je muzla. Kad je na mesto prvog čoveka Tuzle došao nov činovnik, prvo je ukinuo ovu naredbu svog prethodnika i ljudi su nastavili da gaje koze kao i vekovima pre. Ovo, nažalost, nije bio prvi slučaj pokušaja uklanjanja koza iz života seoskog stanovništva, ali koza i seosko stanovništvo preživeli su sve


Povezana stočna vrsta

Kozarstvo

Kozarstvo

Koze pripadaju među najstarije pripitomljene rase životinja koje su od davnina služile čoveku i davale mu visokovredne proizvode poput mesa, mleka, kože, dlake i stajnjaka.... Više [+]

Kozarstvo

Kozarstvo

Koze pripadaju među najstarije pripitomljene rase životinja koje su od davnina služile čoveku i davale mu visokovredne proizvode poput mesa, mleka, kože, dlake i stajnjaka.... Više [+]

Tagovi

Koza Gajenje koze Aplska koza Kozije mleko Koziji sir Angorska koza Kašmirska koza


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".