U pojedinim rejonima Srbije, u izolovanim slučajevima i amaterskim gajenjem vinove loze, može se sresti razmnožavanje loze ukorenjavanjem reznica evropskih sorata loze, što nije preporučljivo jer je moguće baš tu nastanjivanje i širenje ins... Više [+]
U pojedinim rejonima Srbije, u izolovanim slučajevima i amaterskim gajenjem vinove loze, može se sresti razmnožavanje loze ukorenjavanjem reznica evropskih sorata loze, što nije preporučljivo jer je moguće baš tu nastanjivanje i širenje insekta filoksere (Phylloxera vastatrix), naročito na težim zemljištima. Nastavak sledi. Stanko Nekić.
Fotografija je od 11. 02. 2025. godine, rezidba aronije stare 7 godina. foto Stanko Nekić.
Rodna grana aronije sa rodnim pupoljcima u bubrenju, na kratkim naboritim grančicama.
Parafinisanje kalemova. Prednosti parafinisanja kalemova u odnosu na obrazovanje humke od zemlje su mnogobrojne. Kao prvo brže se odvija sadnja, nije potrebna dezinsekcija protiv štetočina, koje se skrivaju u humci od zemlje, zatim otpada n... Više [+]
Parafinisanje kalemova. Prednosti parafinisanja kalemova u odnosu na obrazovanje humke od zemlje su mnogobrojne. Kao prvo brže se odvija sadnja, nije potrebna dezinsekcija protiv štetočina, koje se skrivaju u humci od zemlje, zatim otpada nega humke, što pojeftinjuje troškove održavanja mladog zasada u prvoj godini podizanja, otpada odstranjivanje površinskih žila i brandusa (žile neposredno ispod površine zemlje) i drugo.
Da bi se kod parafinisanih kalemova spojno mesto i okce zaštitili od nepovoljnih spoljnih činilaca, preporučuje se upotreba prstenova od plastične mase. Ovi prstenovi imaju odgovarajuće dimenzije. Prečnik im je 5 do 6 cm, visina 15 cm i debljina zida prstenova oko 1 do 1,5 mm. Sledi nastavak. Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
PROIZVODNJA RASADA SALATE. Kod proizvodnje rasada salate (Lactuca sativa L.) postoje dve potpuno različite tehnologije, koje dovede i do različitog načina sadnje salate. Salata se može proizvoditi iz običnog (tzv. naturalnog) ili dorađenog... Više [+]
PROIZVODNJA RASADA SALATE.
Kod proizvodnje rasada salate (Lactuca sativa L.) postoje dve potpuno različite tehnologije, koje dovede i do različitog načina sadnje salate. Salata se može proizvoditi iz običnog (tzv. naturalnog) ili dorađenog (piliranog) semena.
Piliranje predstavlja poseban oblik dorade semena, gde se na seme nanose slojevi omotača, koji sadrži određenu količinu hraniva za ishranu klice, pesticid kao inertni nosač, uz pomoć koga se stvara kuglica oko samog semena. Takvo seme brže usvaja vodu i bubri. Bubrenjem omotač puca, a klica slobodno izlazi napolje. Korišćenjem piliranog semena nicanje je ujednačeno, a rasad je jednakog kvaliteta.
Najveći problem za proizvođače predstavlja cena, jer je ovo seme nekoliko puta skuplje od naturalnog (običnog). Kod običnog semena nemoguće je dobiti ujednačen rasad, klijavost je mala, a energija klijanja je loša. Zbog toga, bitne razlike su vidljive već u samom startu proizvodnje rasada.
Proizvodnja rasada salate je moguća u kontejnerima i u hranljivim kockama. Sama tehnika usejavanja i proizvodnje rasada se bitno razlikuje. U pripremljeni treset ubacuje se po jedno seme salate na dubini 4 do 8 mm. Seme se pokriva kvarcnim peskom, a zatim mu se dodaje voda, kako bi treset postao vlažan. Usejane kocke ili kontejneri se odnose u sobu za naklijavanje ili klima komoru gde se temperatura drži na 18oC. Na ovoj temperaturi se salata zadržava 2 do 3 dana, a nakon toga počinje klijanje. Nakon klijanja rasad se iznosi u proizvodni deo objekta (zaštićenog prostora), gde se nastavlja proces rasta rasada. Idealna temperatura je između 12 do 16oC, ali često to nije slučaj, pa u zavisnosti od temperature menja se i vremenski period proizvodnje rasada.
Kod kontejnerskog rasada, porast korena se ograničava svetlošću i time usmerava u same ćelije kontejnera, a to se postiže izdizanjem kontejnera iznad zemlje. Kod rasada u kockama, veliki značaj treba posvetiti međusobnom odvajanju kocki, kako korenov sistem ne bi rastao bočno, nego u dubinu. Samim tim će i nakon rasađivanja porast korena biti usmeren na dole (naniže).
Veoma je bitno to da kontejnerski rasad se mora saditi dublje, odnosno ceo koren koji je rastao unutar ćelije kontejnera sada mora biti u zemlji.
Za razliku od ovog načina gajenja, kod proizvodnje u hranljivoj kocki rasad se relativno malo utiskuje u zemlju. Ovaj način sadnje je bolji, jer je rozeta lišća više izdignuta od zemlje, pa je smanjena mogućnost pojave truleži. Sadnja se obavlja blagim utiskivanjem hranljive kocke u zemlju, do najviše do 1/3 njene visine, čime se povećava i učinak pri sadnji u zaštićenom prostoru (plasteniku, stakleniku). U ovom periodu je moguća sadnja salate, pa sve do 15. aprila, mada naši proizvođači već početkom marta planiraju oslobađanje objekta za potrebe glavne kulture.
Razmaci na kojima se obavlja sadnja ovako proizvedenog rasada su različiti, tako da se broj biljaka kreće 6 do 9 komada po metru kvadratnom (iceberg tip – ledenke ili kristalke sa zbijenim i krupnim glavicama do 0,9 kg), pa sve do 16 do 25 komada po metru kvadratnom (glavičaste i lisnate salate), odnosno sa razmakom sadnje 20 – 25 cm x 20 – 25 cm. Prilikom određivanja broja biljaka treba obratiti pažnju na varijatet i njegove zahteve za vegetacionim prostorom.
Proizvodnjom rasada salate u hranljivim kockama, dobijamo rasad za sadnju u plastenicima ili staklenicima za 25 do 35 dana.
Autor, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Treba znati da aronija (Aronia melanocarpa Elliot) formira tri vrste pupoljaka. Iz vegetativnog pupoljka, koji je sitniji i priljubljen uz letorast, razvija se list i mladar. Ali, iz mešovitog pupoljka, koji je krupniji razvija se mladar, a... Više [+]
Treba znati da aronija (Aronia melanocarpa Elliot) formira tri vrste pupoljaka. Iz vegetativnog pupoljka, koji je sitniji i priljubljen uz letorast, razvija se list i mladar. Ali, iz mešovitog pupoljka, koji je krupniji razvija se mladar, a potom cvast sa dosta belih cvetova. Međutim, postoje i generativni pupoljci, iz kojih se razvija cvet, a potom plod i ovi pupoljci su krupniji, okruglastog oblika. Inače, ovo je važno za raspoznavanje pupoljaka, koji nam umnogome olakšavaju rezidbu. Plod aronije sadrži 10 do 13 % fruktoznog šećera, do 1,5 % jabučne kiseline, 0,75 % pektina, vitamina C 2g do 3 g u sto grama ploda, citrina ili vitamina P (2 mg %), karotin, vitamin E, kompleks vitamina B, mineralne materije, amigdalin, kumarin, rutin, sorbit i druge značajne materije za ljudski organizam. Nastavak sledi. Stanko Nekić.
Rezidba na rod crne ribizle obavlja se u periodu dubokog (biološkog) mirovanja, od jeseni do početka proleća. Ribizla stvara razgranat žbun, sa mnogobrojnim granama koje stare, te ako se ne orezuje, onda je izbijanje novih grana svedeno na... Više [+]
Rezidba na rod crne ribizle obavlja se u periodu dubokog (biološkog) mirovanja, od jeseni do početka proleća. Ribizla stvara razgranat žbun, sa mnogobrojnim granama koje stare, te ako se ne orezuje, onda je izbijanje novih grana svedeno na minimum. Takvi žbunovi brzo stare, njihova produktivnost je mala i kratkog su veka. Crna ribizla daje najbolje plodove i najviše rađa na jednogodišnjim izdancima, a onda na dvogodišnjem i trogodišnjem drvetu. Nastavak sledi.
Tatura trelis ili Ipsilon (Y) sistem je savremeni uzgojni oblik kod voćaka. Neretko je rastojanje 4,5 m x 1 do 2 m, mada može biti i veće kod bujnijih voćaka. Postoje i druge modifikacije ovog uzgojnog oblika, tako da recimo razmak između d... Više [+]
Tatura trelis ili Ipsilon (Y) sistem je savremeni uzgojni oblik kod voćaka. Neretko je rastojanje 4,5 m x 1 do 2 m, mada može biti i veće kod bujnijih voćaka. Postoje i druge modifikacije ovog uzgojnog oblika, tako da recimo razmak između dve osnovne grane stabla nije 60 stepeni, već 90 stepeni, a ove dve grane se razvode na visini debla 50 cm. Nastavak sledi. Stanko Nekić.
Žitni žižak (Sitophilus granarius) pripada redu tvrdokrilaca i gotovo da nema skladišta u kome se ne nalazi ovaj žižak. Pripada grupi najopasnijih skladišnih štetočina. Napada pšenicu i drugo žito, pirinač i prerađevine brašna. Nastavak sle... Više [+]
Žitni žižak (Sitophilus granarius) pripada redu tvrdokrilaca i gotovo da nema skladišta u kome se ne nalazi ovaj žižak. Pripada grupi najopasnijih skladišnih štetočina. Napada pšenicu i drugo žito, pirinač i prerađevine brašna. Nastavak sledi. Stanko Nekić.
SPECIFIČNOSTI REZIDBE ŠLJIVE U RODU. Poboljšana piramidalna kruna je najpogodniji oblik za šljivu. Šljiva rađa na jednogodišnjim mešovitim grančicama i na majskim kiticama koje se stvaraju na dvogodišnjim granama, pa u trećoj godini donose... Više [+]
SPECIFIČNOSTI REZIDBE ŠLJIVE U RODU.
Poboljšana piramidalna kruna je najpogodniji oblik za šljivu. Šljiva rađa na jednogodišnjim mešovitim grančicama i na majskim kiticama koje se stvaraju na dvogodišnjim granama, pa u trećoj godini donose plodove. U početku sorte Požegača i Stenlej rastu u visinu, što otežava rezidbu, zaštitu i berbu plodova. Zato se pri obrazovanju oblika krošnje mora voditi računa da, posebno kod Požegače, kruna raste u širinu. To se postiže skraćivanjem voditeljica ramenih grana iznad razvijenih bočnih grana. Stenlej se po prirodi ne grana dovoljno, pa mu se grane izdužuju brzo - brže nego što debljaju, te se pod sopstvenom težinom rano počinju savijati, što je takođe štetno. Zato se pri obrazovanju oblika krune ramene grane moraju skraćivati, da bi se podstaklo grananje na ostavljenom delu grana.
Kada se rodnost ustali, orezivanje se svodi na odstranjivanje vodopija, koje se u Požegače lako i često pojavljuju na osnovnim ramenim granama. Zato pri skraćivanju grana i proređivanju treba voditi računa da se stablo Požegače ne skraćuje i ne proređuje toliko jako da bi se izazvao porast vodopija, pa i da stablo buja na račun rađanja. U gušćim zasadima s krunama manjih dimenzija, čiji su plodovi namenjeni upotrebi u svežem ili prerađenom stanju (sušenju), rezidba mora biti redovnija i detaljnija.
Rezidba požegače i većine evropskih sorti šljiva se sastoji u proređivanju i orezivanju na obnavljanje, bilo orezivanjem rodnih grančica (starije rodno drvo) u osnovi, bilo orezivanjem nosećih (tercijarnih), a nekad čak i sekundarnih grana, na bočne grane stare 2 - 3 godine ili manje bujne letoraste. Na nižim granama u kruni se izbacuju sve grane koje idu sa gornje ili donje strane grana. Premeštanje rodnog drveta na periferiju grana se sprečava stalnim skraćivanjem skeletnih i poluskeletnih grana na jednu bočnu granu i letorast uz obaveznu izolaciju vrhova. Kod Požegače najkvalitetnije rodno drvo su kratke jednogodišnje grane (majske kitice i cvetne grančice koje se završavaju trnastim izraštajem) izbile iz dvogodišnjeg drveta. Iz tog razloga, neophodno je ostavljati i jednogodišnje grane, dužine 30 - 40 cm, kako bi se na njima u toku godine obrazovale kratke rodne grane.
Stenlej se mora orezivati drugačije, jer drugačije i raste i rađa. U vreme obrazovanja oblika krošnje Stenleja ramene grane se moraju jače skraćivati kako bi se ostavljeni deo grana dobro razgranao. U vreme pune rodnosti i kasnije, orezivanje Stenleja mora biti jako (kratko) i sve jače ukoliko je stablo starije. Naime, Stenlej stvara previše majskih kitica (ima kratko rodno drvo) na granama, pa ako mu se jakim orezivanjem ne odstrani taj višak majskih kitica i tako obezbedi nov porast drveta za stvaranje novih - mladih majskih kitica stablo brzo stari i smanjuje prinos. Zato ovu sortu treba orezivati svake godine, bilo orezivanjem na bočnu granu ili slabije bujni letorast, bilo orezivanjem rodnih grančica (starije rodno drvo) u osnovi. Takođe, mora se ostaviti odgovarajući broj jednogodišnjih letorasta, na kojima će se u toku godine obrazovati kratke rodne grančice. Jačina orezivanja će zavisiti od bujnosti i starosti stabala i količine majskih kitica i mladog drveta, ali je obavezno da se rezidbom primarne i sekundarne grane održavaju na odgovarajućoj dužini prevođenjem na bočni letorast ili izolacijom vrhova ako je grana suviše bujna.
Šljive, kao i sorte trešnje imaju sklonost ka nastavljanju novog porasta većinom na vrhu prošlogodišnjeg letorasta. Pod teretom roda grane se mogu lomiti. Zato kad se zna da će voćka preroditi, treba je kraće orezati. Na starijim stablima koja su neredovno orezivana obično se rodni deo nalazi na periferiji krune, što je nepoželjno. Premeštanje vegetacije se sprečava jačim skraćivanjem grana.
Visina stabala šljiva treba da bude 2,5 - 3 m.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Otvorena je diskusija na temu: Hmelj je unosna kultura - šta treba znati prije početka sezone?
Carlee Yundt
pre 3 meseca
Your sharing is very impressive, and I believe that these shares will bring many positive benefits to everyone. driving directions Your sharing is very impressive, and I believe that these shares will bring many positive benefits to everyone. driving directions
AMERIČKA KOMBINOVANA KRUNA. Ovaj oblik krune sjedinjuje dobre osobine poboljšane piramidalne krune i kotlaste krune, pa odatle i naziv kombinovana američka kruna. Masovno je korišćena u SAD pri gajenju šljiva (otuda alternativni naziv – ame... Više [+]
AMERIČKA KOMBINOVANA KRUNA.
Ovaj oblik krune sjedinjuje dobre osobine poboljšane piramidalne krune i kotlaste krune, pa odatle i naziv kombinovana američka kruna. Masovno je korišćena u SAD pri gajenju šljiva (otuda alternativni naziv – američka). U suštini, ova forma predstavlja modifikaciju poboljšane piramidalne krune, sa koje je uklonjen vršni deo vodilice sa granama izraslim iz nje. Odstranjivanjem vršnog dela, poboljšava se osvetljenost unutrašnjosti krune, čime se sprečava njeno ogoljavanje i smanjivanje rodne površine. Bolja osvetljenost unutrašnjih grana i lišća doprinosi povećanju prinosa kvalitetnih plodova po stablu.
Redovna rezidba u toku rađanja (pune rodnosti)
Dobro osunčavanje se obezbeđuje odbacivanjem 20 - 25 % grana i grančica. Orezivanje obično počinje odozgo, pa naniže. Prvo se prekraćuje produžnica najveće skeletne grane. Pri skraćivanju se uvek ostavlja jedna spoljna grana na vrhu, odstranjivanjem vrha sa granama. Zatim treba vrhove primarnih i sekundarnih grana osloboditi od svih grana i grančica za 20 - 25 cm i uopšte ih ne prekraćivati. Ukoliko bi im se vrhovi prekratili došlo bi do razgranjavanja i kasnijeg zasenjivanja. Ako su se neke grane jače razvile i postoji tendencija da nadjačaju sekundarne, pa i primarne grane, treba ih više skratiti. Ostavljaju se obično 6 do 7 primarnih (osnovnih) grana, spiralno raspoređenih. Tom prilikom sve suve i jače povređene grane i grančice, kao i vodopije i grane koje rastu u unutrašnjosti krošnje, valja odseći do osnove. Ukoliko u krošnji postoji neka praznina, treba tu ostaviti jednu vodopiju, ali pod uslovom da se povije - da ne raste bujno. Od rodnih grančica najpre se uklanjaju starije, tanke i zasenjene, a zatim ako ih ima više - proređuju se. Grane starije od 2 - 5 godina, koje su usled rađanja iscrpljene, treba odseći do osnove.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
ŠTA JE TO ZELENI KRMNNI KONVEJER ? Pod zelenim krmnim konvejerom (redosledom) podrazumeva se proizvodnja krmnog bilja u toku cele vegetacije, od ranog proleća do kasne jeseni, radi podmirivanja stoke zelenom hranom, prvenstveno krava muzara... Više [+]
ŠTA JE TO ZELENI KRMNNI KONVEJER ?
Pod zelenim krmnim konvejerom (redosledom) podrazumeva se proizvodnja krmnog bilja u toku cele vegetacije, od ranog proleća do kasne jeseni, radi podmirivanja stoke zelenom hranom, prvenstveno krava muzara. Ukratko, zeleni konvejer je setva i žetva krmnih useva tokom cele godine na određenoj površini.
Krmni konvejer je takva organizacija proizvodnje zelene krme koja osigurava neprekidnu kvalitetnu ishranu stoke zelenom krmom u toku čitave vegetacije. Ali to nije stalna zauzetost oranica nekom krmnom kulturom, jer neprekidna setva neke krmne kulture za drugom krmnom kulturom ne mora još da osigura neprekidnu ishranu stoke zelenom krmom, već samo intezivnu proizvodnju zelene krme.
Zavisno od različitih uslova, mogu se razlikovati tri glavna tipa zelenog konvejera:
- Krmni konvejer koji se temelji samo na iskorišćavanju krme sa prirodnih travnjaka. Međutim, naši prirodni travnjaci u uslovima izmenjene klime i suše ne mogu stoku opskrbiti kroz celu vegetaciju;
- Krmni konvejer koji se temelji samo na krmi proizvedenoj na oranici. Ovaj krmni konvejer mogao bi doći u obzir u žitorodnim područjima Srbije (Vojvodina);
- Krmni konvejer koji se temelji na kombinovanom iskorišćavanju prirodnih travnjaka i krmnih oraničnih površina. Može se uz prirodne travnjake dobar deo krme proizvesti i na oranici;
Ne mogu se davati recepti za sastav krmnog konvejera, jer izbor kultura zavisi od mnogih uslova, posebno od ekoloških faktora i tipa proizvodnje na dotičnom području.
Ipak, kao primer kombinovanog tipa zelenog konvejera, koji bi se mogao primeniti u mnogim područjima Srbije izgledao bi ovako:
Zelena kupusna repica, Zelena raž, Prirodni travnjak, Zelena raž + Ozimi grašak, Aleksandrijska detelina, Zelena lucerka, Krmni slez, Sudanska trava, Prirodni travnjak, Zeleni kukuruz + soja, Postrna zelena krmna repa, Krmni kelj, Postrni zeleni kukuruz.
Ovo je primer obezbeđivanja zelene krme po mesecima od aprila do kraja oktobra meseca. Ovaj krmni konvejer sastavljen je za 100 uslovnih grla (jedno uslovno grlo je težine 500 kg žive mere), za period oko 200 hranidbenih dana i površinu oko 20 hektara.
Osim zelene krme, na navedenoj površini proizvesti će se još određena količina krme za zimu (sena) sa prirodnih travnjaka i od lucerke i deteline. Pored toga, postrni kukuruz može se upotrebiti za spravljanje silaže.
Ovakav način proizvodnje zelene krme u zelenom konvejeru veoma je intezivan, te zahteva veoma intezivnu obradu i đubrenje zemljišta.
Primenom krmnog zelenog konvejera može se stvarno osigurati neprekidna ishrana stoke sa dovoljno kvalitetne zelene krme od ranog proleća do kasne jeseni i tako znatno povećati stočna proizvodnja (prvenstveno mleka). Osim toga, pravilnom organizacijom zelenog konvejera (redosleda) mogu se veoma sniziti i proizvodni troškovi stočnih proizvoda.
Autor, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
P a l m e t a s a h o r i z o n t a l n i m g r a n a m a (New time System). Koristi se samo za jabuke okalemljene na kržljave vegetativne podloge (M 9, M 26) i za kruške okalemljene na dunju. Naslon je obavezan. Stubovi se pobijaju na 10 m... Više [+]
P a l m e t a s a h o r i z o n t a l n i m g r a n a m a (New time System).
Koristi se samo za jabuke okalemljene na kržljave vegetativne podloge (M 9, M 26) i za kruške okalemljene na dunju. Naslon je obavezan. Stubovi se pobijaju na 10 m jedan od drugog, pa se na njima zategne 4 - 5 redova žice, na rastojanju od po 50 cm. Pravac redova i ovde mora da bude sever - jug.
U proleće, prve godine po sađenju, jednogodišnje sadnice se prekrate na oko 60 cm iznad zemlje (do prvog reda žice) i pri vrhu ostave 4 - 5 pupoljaka. Iz ostavljenih pupoljaka razviće se letorasti. Sredinom jula kad letorasti dostignu dužinu od oko 30 - 40 cm, od njih se odaberu tri najbolja: Najviši služiće za produženje debla, a donja dva valja pažljivo saviti i privezati za prvi red žice. Preostali letorasti se ne uklanjaju, već saviju naniže uz deblo voćkice, da bi stvarali asimilative. Ukoliko iz debla izbiju mladari, treba ih do osnove ukloniti.
U drugoj godini formiranje palmete sa horizontalnim granama je isto kao kod palmete sa kosim granama, dakle sa prekraćivanjem vođice do drugog sprata žice, s tim što se grane razvode u horizontalan položaj. Kod horizontalne palmete, najniže grane su najduže, a što se ide ka vrhu one su sve kraće. Dužina grana poslednjeg sprata treba da je za polovinu dužine grana prvog sprata, da ne bi došlo do zasenjivanja donjih grana i njihovog sušenja. Dešava se da usled kratkog orezivanja grana u gornjim spratovima, dolazi do jačeg vegetativnog porasta, zato se pribegava horizontalnoj palmeti kod koje su uspravljeni vrhovi grana na prva dva sprata ili palmeta u obliku lire.
U trećoj i četvrtoj godini nastavlja se sa formiranjem oblika i to na način kao što je rečeno za drugu godinu, odnosno slično kao kod palmete sa kosim granama.
Orezivanje u rodu
Već u trećoj godini po sađenju voćkice će početi da rađaju. One se u narednoj godini, a i u punoj rodnosti, orezuju na sličan način kao i voćke gajene po sistemu palmete s kosim granama. Naime, svakog proleća se vrši proređivanje rodnih grančica za oko 15 - 30 % radi regulisanja rodnosti i podsticanja izbijanja novog rodnog drveta. I ovde se prilikom proređivanja prvo odstrane slabe, tanke i zasenjene, a potom se prorede i ostale rodne grane. Izbile vodopije, kao i iznutra rodne grane uklanjaju se do osnove.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
SOLAKSE. Solakse kao uzgojna forma pravi kompromisno rešenje između usvojenog koncepta vretenaste uzgojne forme jabuke i nove varijante uzgojne forme solen. U tom smislu solakse kod jabuke može biti posebno značajan, zato što se kombinovanj... Više [+]
SOLAKSE. Solakse kao uzgojna forma pravi kompromisno rešenje između usvojenog koncepta vretenaste uzgojne forme jabuke i nove varijante uzgojne forme solen. U tom smislu solakse kod jabuke može biti posebno značajan, zato što se kombinovanjem duge rezidbe kod vretena i rezidbe nosača rodnog drveta kod solakse mogu praviti prelazna rešenja, koja u zavisnosti od sortnih specifičnosti jabuke mogu dovesti do potpunog prevođenja vretena u uzgojni oblik solakse ili stvaranja kombinovane forme vretena i solakse. Rezidba bočnih razgranjenja kod uzgojne forme solakse podrazumeva uklanjanje sa njih svih jačih bočnih razgranjenja i ostavljanje njihove produžnice sa ciljem da bočne grane formirane iz stožine (centralne produžnice) budu obrasle samo sa rodnim drvetom ili visećim sekundarnim nosačima rodnog drveta.
Kod solakse je stablo visoko 2,1 - 2,3 m, a na provodnici imamo spiralno raspoređene duge rodne grane debljine maksimalno jedne trećine provodnice koje se ukrive pod težinom plodova. Na tim granama imamo kratko rodno drvo, na kome se formiraju mešoviti pupoljci. Vrh stabla je ukrivljen pod teretom roda.
Na armaturi od stubova se postavljaju tri žice: Prve dve sa prečnikom 3,1 mm, postavljaju se na 80 - 90 cm i 150 - 160 cm od zemlje, a treća sa prečnikom 3,4 mm na 210 - 230 cm od zemlje.
Tehnika formiranja uzgojnog oblika solakse je sa sadnicama sa formiranom krunom. Sadnice se ne prekraćuju, osim ako nemaju dovoljno generativnih pupoljaka, kada se prekraćuju na 70 - 80 cm iznad poslednjeg gornjeg razgranjenja koje je dužine preko 25 cm. U prvoj vegetaciji posle sadnje plodonošenje je obavezno. Agro i pomotehnika treba da obezbede formiranje nosača rodnog drveta koji se već u drugoj godini režu po sistemu duge rezidbe.
Obrada, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
PRAVILNO SKLADIŠTENJE I ČUVANJE KROMPIRA. Krompir (Solanum tuberosum L.) se skladišti i čuva u posebnim skladištima ili eventualno u trapovima. Temperatura u skladištima se podešava prema osobinama sorte, pošto neke sorte klijaju već na 3 d... Više [+]
PRAVILNO SKLADIŠTENJE I ČUVANJE KROMPIRA.
Krompir (Solanum tuberosum L.) se skladišti i čuva u posebnim skladištima ili eventualno u trapovima. Temperatura u skladištima se podešava prema osobinama sorte, pošto neke sorte klijaju već na 3 do 4oC, a druge tek na 6 do 7oC.
Izvađene krtole se prosušuju nekoliko dana, a zatim klasiraju po krupnoći propuštanjem kroz sita različitih otvora, obložena gumom, kada se odstranjuju oštećene i obolele krtole. Skladištenje krompira je praćeno mnogim teškoćama zato jer krtole sadrže mnogo vode, lako ih napadaju štetne gljivice i bakterije, osetljive su na niske i visoke temperature, dišu, posle određenog perioda mirovanja stvaraju klice.
Za sprečavanje klijanja krompira za jelo, industrijsku preradu i stočnu hranu koriste se sredstva, kočničari rasta (Tuberite, Belvitan, Fusareks, Agemin i sl.). Belvitan K upotrebljava se u količini 100 do 150 g na 100 kg krtola. Može se upotrebiti i za sprečavanja klijanja semenskog krompira, ali se krtole moraju 2 do 3 nedelje izneti iz skladišta i izložiti temperaturi 10 do 15oC, pri čemu ostatak preparata ispari i krtole su sposobne da klijaju.
Krompir se najčešće čuva u trapovima, podrumima ili specijalnim skladištima, gde treba da se obezbedi odgovarajuća temperatura, relativna vlažnost vazduha i odsustvo svjetlosti. Dakle, čuvanje je u tamnim prostorijama gde se mogu regulisati temperatura i vlažnost vazduha.
Najpovoljnija temperatura za duže čuvanje krompira za jelo je 3 do 5oC, pri relativnoj vlažnosti vazduha 87 do 95 %. Na temperaturi nižoj od 3oC skrob delimično prelazi u šećer i takav krompir sladi. Sladak ukus nestaje ako se krtole neko vreme drže na temperaturi 10 do 12oC, jer se šećer utroši pojačanim dejstvom temperature ili ponovo prelazi u skrob.
Optimalno čuvanje semenskog krompira je na 2 do 4oC. Osim toga, temperatura za čuvanje krompira treba da je ujednačena, bez ikakvih kolebanja.
Visina sloja krtola krompira u skladištu zavisi od mogućnosti provetravanja. U podrumima i drugim skladištima, gde se krompir može provetravati samo sa gornje strane, visina sloja je 120 do 150 cm. U skladištima gde se krompir može provetravati sa svih strana sloj krtola krompira može biti visine 3 do 4 m. Nezreo, vlažan krompir može se čuvati samo u sloju do 100 cm debljine.
U savremenim skladištima, krompir se čuva u boksovima dužine 5 m, širine 4 m u rasutom stanju, a semenski krompir u sanducima (gajbicama).
Gubici u ukupnoj masi krompira manji su ukoliko su uslovi čuvanja krtola povoljniji. Gubici u težini krtola, koji mogu da budu veći ili manji, zavise od uslova čuvanja. Najveći gubici nastaju zbog isparavanja vode, enzimskog razgrađivanja skroba i šećera i trošenja šećera za disanje.
Obično, čuvanjem krompir gubi na težini 7 - 10 % usled pojačanog disanja, isparavanja, proklijavanja i truljenja. Ukoliko ne raspolažemo skladištima krompir trapimo u trapove, kao krajnja solucija.
Autor, Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Pod posrednikom u rasadničkoj proizvodnji podrazumeva se umetanje debla od neke druge sorte ili podloge između podloge i plemenite (željene) sorte, radi otklanjanja njihove međusobne inkopatibilnosti (nepodudarnosti). Stanko Nekić, dipl. in... Više [+]
Pod posrednikom u rasadničkoj proizvodnji podrazumeva se umetanje debla od neke druge sorte ili podloge između podloge i plemenite (željene) sorte, radi otklanjanja njihove međusobne inkopatibilnosti (nepodudarnosti). Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije