Struja je za razliku od baruta, kojim su se nekad štitila poljoprivredna imanja, relativno benigni način odbijanja neželjenih štetočina.
Električni pastiri, odnosno ograde, mogu da se postave na pčelinjak kao trajno ili privremeno rešenje. Velike i trajne ograde će naravno zahtevati i nešto veće troškove, dok s druge strane pokretni pčelinjaci ne zahtevaju trajno, već privremeno, pre svega, lako prenosivo rešenje, koje uz sve to ne zahteva previše komplikovan način montaže.
Struja je, za razliku od baruta, kojim su se nekad štitila poljoprivredna imanja, relativno benigni oblik odbijanja neželjenih štetočina. Osim odbijanja napasnika, struja se koristi i kao čuvar stada, na primer konja ili krava. Ona se pokazala kao bolje i humanije rešenje od, na primer bodljikavih žica, koje su se koristile (i još se ponegde koriste) sa ili bez upotrebe struje.
Električni šok koji nastane pri dodiru ograde neprijatan je životinjama, ali i ljudima. Ograda kroz koju je sprovedena struja zamišljena je pre svega kao humano rešenje jer samo trenutni šok životinju odvraća od daljeg kontakta i pristupa terenu. Naravno, uvek treba imati na umu da je moguće da životinja, koja se na ovaj ili onaj način nađe unutar ograđenog prostora, može tokom dužeg perioda uginuti od stresa ili od gladi, ukoliko ne nađe izlaz. Tako da, iako postoje opcije da ograde funkcionišu samostalno i trajno, trebala bi povremeno da se prekontroliše njihova ispravost, ali i to da li se unutar ograde nalazi neka zalutala životinja koja nije uspela da izađe.
Ukoliko je ispravna i dobro postavljena, ograda će odvratiti medveda ili drugu životinju strujnim udarom ako životinja dotakne žice same ograde pod naponom. U normalnim uslovima, takva ograda će služiti kao otvoreni krug pa kada životinja (ili čovek) dotakne žice, stvara se zatvoreni krug. Električni impuls putuje kroz telo životinje i ta povratna energija izaziva veći ili manji šok kod životinja.
Ne treba zaboraviti da i neki drugi predmeti i/ili materijali, uključujući i samu vegetaciju, u kontaktu sa žicama, takođe, mogu stvoriti delimično ili potpuno zatvoreni krug. Tako će rezultirati većim ili manjim smanjenjem napona i neće oterati željenu životinju, pa i iz tih razloga napon i samu ogradu, kao i okolnu vegetaciju treba kontrolisati i održavati.
Da medvedi i ostale životinje ne bi lako mogle da preskoče ogradu, što se događa ako ima drveća u blizini na koje mogu da se popnu (ili da se provuku ispod i između), u blizini ograde ne bi trebala da se nalaze stabla a ona bi trebala da se sastoji od bar 5 (ili više) žica pod naponom, zavisno od konfiguracije terena.
Moguće su razne varijante prilikom izrade od kojih ćemo u ovom članku izdvojiti dve:
U obe navedene varijante moguća su dva načina izrade koja se koriste u zavisnosti od tipa terena na kojem se postavljaju. Kod oba izbora, materijal je gotovo identičan, uz neke manje razlike kod žičanih mreža. Razlike će možda biti samo ukoliko se pčelinjak nalazi na primer na području gde vam je dostupan priključak na električnu energiju. Na primer, stacionarni pčelinjaci, koji su u blizini vaše kuće ili vikendice. Tada vam je prilikom nabavke potreban akumulator kao izvor struje.
S druge strane ako strujni priključak nije dostupan, uzimaju se jači akumulatori, na primer od kamiona. U novije vreme pčelari sve češće priključuju solarne panele, tako da je sama dopuna energije u akumulatore postala dostupnija, bez obzira na to gde se pčelinjak nalazi.
Električna ograda, puštanje napona (način 1.) se primenjuje na područjima na kojima samo zemljište daje dovoljno uzemljenja prilikom dodira i to ili tokom čitave godine ili u mesecima u kojima će se koristiti. Dovoljno je da životinja dodirne samo jednu žicu pa da dođe do strujnog udara. Električna ograda, puštanje napona (način 2.) se primenjuje na područjima gde zemljište ne daje dovoljno uzemljenja kod dodira, kao na primer kamena tla. Kod tog načina životinja mora dodirnuti obe žice da bi došlo do strujnog udara, pa se spaja svaka druga tako da prva i poslednja budu plus, kao što je vidljivo na skici.
Sledeća slika prikazuje isto to, samo napravljeno od žičane mreže. Mreža ne sme da bude pretanka da se na vetru žice ne bi dodirivale, ali ni predebela da ne bi trošila mnogo struje. Uostalom, kao i kod prve skice. Visina ograde trebala bi da bude 120 - 150 cm, da bi pčelinjak što bolje zaštitila od medveda.
Električne pastire možemo spajati na više načina, zavisno od izvora struje koji nam je dostupan. Kada je reč o stubovima, danas se koriste gotovo svi materijali: drveni, metalni, betonski, a ni plastični više nisu retki. Prema izboru stuba uzimaju se i provodnici.
Treba naravno paziti na dimenzije provodnika koji prate jačinu struje i vaše potrebe. Zagrevanjem provodnika (kabla) raste njegova otpornost, a treba znati i da se s dužinom gubi i deo struje. Osim za zaštitu pčelinjaka, ograde koje smo opisali služiće i za zaštitu voćnjaka, pri čemu ogradu postavljate tako da voće ne pada na ogradu ili žice, a takođe i za zaštitu kokošinjca od lisica.
Ograde nikada ne spajamo na napon 220 V jer je to smrtonosno, za ljude i sva živa bića koja će doći u dodir sa ogradom.
Izbor stubova je važan. Medvedi su lukave životinje, a osim toga što znaju da preskaču i kopaju ispod ograde, ako su stubovi slaba karika, oni mogu da sruše celu ogradu u nameri da dođu do košnica, odnosno do toliko željenog meda. Vrlo važna stavka na kojoj ne treba da škrtarite je uređaj za zaštitu od prenapona. Dobro i ispravno izvedeno uzemljenje je druga najvažnija komponenta u celom sistemu električne ograde, naročito kod ograda s 12 / 24 V naponom. Pošto zaštita od medveda zahteva jači napon, isti će trošiti više struje, pa ako nemate jače akumulatore i solarne ćelije, mogli biste da ostanete bez struje tokom noći.
Svi spojevi osim toga moraju biti bez korozije i moraju biti dobro učvršćeni. Napon ograde proverite instrumentom i to tako da ispitate svaku žicu ograde, a ne samo jednu ili dve. I za kraj, naravno, da biste upozorili slučajne prolaznike, postavite na uočljivim mestima upozorenje da je ograda pod naponom.
Foto: depositphotos.com/wes242
Tagovi
Autor