Šta je sve potrebno da obezbedite kako bi vaše pčele lepo prezimele, saznajte iz iskustva pčelara, koji se ovim poslom bavi već 30 godina!
U ovom periodu za pčele je najbitnije da lepo zimuju, što podrazumeva da imaju dovoljno hrane, da su zaštićene od bolesti i da ih ništa ne uznemirava.
Pčelinje društvo bi trebalo da ima od 17 do 20 kg meda da bi se obezbedilo uspešno prezimljavanje. Međutim, nije smak sveta ako imaju i manje.
Pčelama se dodaje i čvrsta hrana u toku zime. To su pogače, koje se prave od šećerno-mednog testa, uz dodatak još nekih sastojaka koje pčelari znaju. U slučaju da iz nekog razloga nismo obezbedili dovoljno hrane pojedinim društvima, takvim društvima se u proleće dodaje sirup, kada je spoljna temperatura optimalna, nikako u prohladnim danima, prvenstveno zbog nozemoze.
U mojoj praksi imao sam situaciju da mi je društvo prezimelo na pogači i u proleće se sasvim normalno razvilo, što, naravno, treba maksimalno izbegavati. Pored dovoljno meda, pčelinje društvo mora imati dovoljno perge.
Pčelinje društvo mora biti zaštićeno i od bolesti. Najveći problem je varoa. Borba sa varoom mora da počne početkom avgusta, odmah posle ceđenja livadsko-šumskog meda. Za varou treba koristiti neke od registrovanih preparata, isključivo kad se završi vađenje livadsko-šumskog meda i kad se skinu medni nastavci.
Što se tiče drugih bolesti poput nozemoze, krečnog legla, same vitalnosti pčela, potrebno je koristiti lekovito bilje. Tu praksu ne napuštam već dvadesetak godina. Rezultati su očigledni, jer, kako se kaže, za svaku boljku postoji trava.
Milan u svom pčelinjaku
Da bi uspešno zimovalo, pčelinje društvo ne sme biti uznemiravano. Pčelar treba da izbegava otvaranje košnica zimi izuzev preke potrebe. Mora se suzbiti radoznalost - "gde je klube".
Meni veliki problem predstavljaju detlići. Nisam mogao zamisliti da neka životinja može biti tako uporna. Nije niko tek tako pravio crtani film o Peri Detliću. Uporan je do fanatizma. Tako lep, a tako bezobrazan. Iz mog iskustva pomaže samo klopka sa naprslim orasima. Jedne godine su mi oštetili preko 50 košnica. Uvek ih bude više, retko jedan.
Mnogi pčelari umotavaju košnice papirom, ter-folijom, tkaninom. Međutim, pčelinje društvo koje je obezbeđeno sa hranom, zaštićeno od bolesti i uznemiravanja ne plaši se nikakvih niskih temperatura ili visokog snega. Jedini utopljavajući materijal koji ja koristim je folija, i to početkom marta, kada krene intenzivni razvoj pčelinjih društava.
Pčele ne treba uznemiravati tokom zime (Foto: Joan Briggs/Flickr)
Da li je sve u redu sa društvom, najlakše je proveriti ako naslonimo uho na zid košnice i blago kucnemo u košnicu. Ako čujemo brujanje pčela, koje ubrzo prestaje, znak je da je u košnici sve u redu, da ima dovoljno hrane i da je matica tu. Ako se čuje jače brujanje, koje ne prestaje, znak je da nešto nije u redu, hrana ili matica. Prvog dana sa povoljnom temperaturom treba proveriti šta je u pitanju.
Svaki pčelar treba da se trudi da mu pčelinjak bude uredan, trava uredno pokošena. Kositi travu oko košnica malo je problematično, ali je izvodljivo. Drva, panjevi odlično su stanište za mrave. Sve to treba ukloniti. Nije loše ponekad ispred košnica po travi baciti kreča u prahu. Tvrdim da je svaki pčelinjak ogledalo pčelara.
Autor teksta i fotografija: Milan Sredojević Soko, pčelar iz Krupnja
Tagovi