Emisije N2O iz poljoprivrede porasle su za 1,4 odsto godišnje. Naučnici tvrde da postoji mnogo prostora za poboljšanje efikasnosti njegove upotrebe, uključujući vreme, brzinu i način primene na biljke i zemljište.
Sve veća upotreba đubriva na bazi azota za proizvodnju hrane povećava emisije azotnog oksida (N₂O), manje poznatog gasa, tako preteći naporima da se globalno zagrevanje održi na međunarodno dogovorenim granicama, upozorili su naučnici u studiji objavljenoj u časopisu "Nature".
Ovu materiju stvorio je čovek, a oštećuje ozonski omotač Zemlje. Njegov nivo u atmosferi porastao je za 20 odsto od 1750. godine, dok su emisije porasle za 30 odsto poslednje četiri decenije i to zbog ljudske aktivnosti.
Fokus u suzbijanju emisija štetnih gasova koji zagrevaju klimu je do sada uglavnom bio na ugljen dioksidu i metanu, a naučnici smatraju da je N₂O zanemaren.
U petogodišnjoj studiji, naučnici iz 48 institucija širom sveta merili su i izračunali prirodne i ljudske izvore emisija N2O od 1980. do 2016. godine. Otkrili su da su one iz poljoprivrede porasle za 1,4 odsto godišnje.
Iako su azotna đubriva presudna za povećanje produktivnosti useva i poboljšanje bezbednosti hrane širom sveta, ona mogu da prouzrokuju velike ekološke izazove. U stratosferi, N₂O može da se razgrade i stvore drugi molekuli koje uništavaju ozonski omotač koji štiti planetu od ultraljubičastog zračenja. Kao zagađivač klime, ovao se hemijsko jedinjenje može zadržati u atmosferi decenijama.
Nije samo poljoprivreda kriva za emisije metana, tu su i fosilna goriva
"Nemamo zamenu za azotno đubrivo, a biljkama je potreban taj element jer pokušavamo da proizvedemo mnogo hrane na malom području", rekao je Kanadel iz australijske Organizacije za naučna i industrijska istraživanja Komonvelta.
"Ali, postoji mnogo prostora za poboljšanje efikasnosti njegove upotrebe, uključujući vreme, brzinu i način primene na biljke i zemljište", dodao je.
"Ako se emisije ne smanje, prosečne globalne temperature mogle bi da porastu za čak tri stepena", napomenuo je koautor Parvada Sintaralingam sa britanskog Univerziteta "East Anglia".
Pariski sporazum iz 2015. godine o klimatskim promenama obavezao se na to da ograniči globalno zagrevanje ispod dva stepena kako bi se izbegli najgori uticaji klimatskih promena, za koje naučnici kažu da bi mogle da uključe nestašicu hrane i vode i masovno raseljavanje.
"Ova studija poziva na hitne mere za kontrolu emisija N₂O. Ako to ne učinimo, da bismo postigli pariske ciljeve, moraćemo još strože da kontrolišemo druge štetnih gasova poput CO₂ i metana", upozorio je Suntaralingam.
Najveći regionalni doprinos globalnim emisijama N₂O su Istočna Azija, Južna Azija, Afrika i Južna Amerika, a Brazil, Kina i Indija beleže najveći rast, navodi se u studiji.
Evropa je jedina regija koja ih je uspešno smanjila tokom poslednje dve decenije, prema Vilfredu ViniVarteru, višem istraživaču u Međunarodnom institutu za primenjenu sistemsku analizu sa sedištem u Beču.
Dodavanje kamene prašine u zemlju povećava plodnost i smanjuje globalnu emisiju CO2?
Prema studiji, emisije ovog hemijskog jedinjenja iz evropskih poljoprivrednih zemljišta smanjile su se za 21 odsto između 1990. i 2010. godine, a one iz postrojenja azotne kiseline u državama članicama EU smanjile su se s 11 na tri odsto između 2007. i 2012.
Mere koje su ih smanjile uključivale su napore na redukciji zagađenja podzemnih voda uzrokovanih ulaskom azota u reke i tehnologiju koja omogućava precizniju primenu đubriva.
"Evropa je takođe instalirala opremu za suzbijanje emisija iz industrijskih postrojenja koja proizvode azotnu kiselinu", zaključio je Vinivarter.
Tagovi
Autorka