Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Tuđice
  • 14.01.2019. 18:00

Koje su tuđe reči zalutale u poljoprivredu?

Mnoge reči u srpskom jeziku su pozajmljene. Na hiljade njih koje svakodnevno upotrebljavamo su se toliko odomaćile da ih čak smatramo svojima i predstavljamo ih da su u duhu srpskog jezika i tradicije. Ni poljoprivreda nije pošteđena od upotrebe tuđica. Za početak, reč agrar je latinskog porekla.

Foto: Pixabay / congerdesign
  • 695
  • 9
  • 0

Kažemo poljoprivreda, ali podjednako često i agrar. Ova reč ima svoj koren u latinskom jeziku i u slobodnom prevodu znači poljoprivreda, odnosno obrađivanje zemlje. Opšti je naziv za sve u vezi sa zemljom ili zemljišnim posedima. Omiljena zimnica, kojom se ponosi skoro cela Srbija - ajvar, nije srpska reč. Dolazi iz turskog jezika. U izvornom obliku znači - usoljena ikra, ali i u Turskoj to označava vrstu salate od pečenih paprika i plavog patlidžana. Recept smo bar pogodili!

Odakle nam je stigla bagatela, šta ima u čabru i da li je džabe?

Kad smo već kod slova A, ni arpadžik nije domaća reč, već dolazi iz turskog jezika i znači sitan luk za sađenje.  Za nju, kao i za ajvar nemamo zamenu u srpskom jeziku, ali bismo recimo, vrlo često korišćenu reč - avet, mogli da zamenimo domaćom- sablast ili utvara.

Na pijacama ili od poljoprivrednika često ćete čuti reč - bagatela. Nju smo pozajmili od Italijana i označava da je nešto jeftino i ima mnogo nisku cenu. Bokal takođe dolazi iz italijanskog jezika, ali lakše nam je da tako nazovemo poveći sud sa drškom za vodu ili vino. Sa jednom drugom posudom situacija je nešto drugačija.

Iako smo bili ubeđeni da je čabar sasvim sigurno reč domaće lingvističke proizvodnje, rečnik govori da je persijskog porekla i označava drvenu posudu za mlečne proizvode. Manje upotrebljavanja, ali opšteprihvaćena reč čair, na turskom znači livada ili pašnjak. Kada nekom kažemo da "tako ćitap kaže", u stvari kažemo da je tako zapisano u turskoj verskoj knjizi. Kada pobijate direke za novi vinograd, znajte da je to reč turskog porekla koja znači drveni stub.

Ajvar
Iz čabra sir, a među đakonijama i ajvar

Đuture, đevđir, đeram, đakonija…..

Čini se da je dosta reč na slovo Đ koje upotrebljavamo, nesvesni da su sve odreda turskog porekla. Čak, još jedna omiljena, takoreći, uzrečica zemljoradnika - džabe, nije srpska, već turska reč. Ovom nizu pridružuje se i inadžijska - jok, kao i jendek. Kalo dolazi iz italijanskog jezika i znači gubitak ili rastur, manjak robe zbog stajanja ili sušenja. Kantar je turcizam, isto kao i kijamet, ali i ćar! Reč napojnicu retko ko upotrebljava, ali će obavezno dati bakšiš.

Farma pozajmljena iz engleskog, marva od Mađara. A melioracija?

Odomaćenoj reči agrar umesto poljoprivrede ili zemljoradnje, pridružila se farma, koja je pozajmljena iz engleskog jezika i u prevodu je poljoprivredno imanje. Ormare u starim kućama zovemo kredence, ne sumnjajući da smo reč pozajmili iz italijanskog jezika, koja znači kuhinjski kredenac. Marva je mađarska reč za stoku. Za poboljšanje zemljišta stručnjaci kažu melioracija. Reč dolazi iz latinskog jezika.

Ima li vajde od zemički ili žrvnja i šta je samar?

A iz Italije stiže reč škart, koja se prevodi kao neupotrebljiva roba. Špajz je reč nemačkog porekla, pa sledeći put kada pođete po teglu ajvara ili pekmeza, prisetite se da može da se kaže i ostava za hranu. I pekmez je tuđica, pozajmljena od Turaka, isto kao i taraba, kojom nazivamo ogradu.

Taraba
Taraba

Zemljoradnici često za neku proizvodnju kažu da "nema vajde", koja je opet turcizam, ali zato reč zemička dolazi iz češkog jezika. A da biste samleli brašno za zemičke potreban vam je žrvanj, reč turskog porekla, koja u prevodu glasi - mlin za mlevenje žitarica sastavljen od dva kamena. Kažemo još i da je teško konju koji nosi samar. A samar je reč grčkog porekla. Kada bismo je objašnjavali na srpskom značilo bi - drvena naprava za nošenje tereta koja se stavlja na leđa konja ili magarca.

Najvažnije je da se razumemo!

Da li je zamršeno za prevod ili jednostavno nemamo svoju reč? To je jedno od čestih opravdanja što je u upotrebi na hiljade reči stranog porekla. Ponekad čak ove tuđe reči smatramo svojim autentičnim jezikom ili arhaičnim govorom. Ali, najvažnije je da se razumemo! Zamislite poljoprivrednika koji ujutru ustane i pre nego što će otići na njivu kaže - da stavim prvo metalnu posudu sa drškom za kuvanje kafe. Turci imaju bolju reč - džezva!

Foto: Biljana Nenković


Tagovi

Lingvistika Agrar Poljoprivreda Strane reči Tuđice Arhaični govor Autentični jezik Srpski jezik


Autorka

Biljana Nenković

Više [+]

Biljana Nenković je više od dvadeset godina novinar izveštač iz Kragujevca i Šumadije za nacionalne medije. Preferira afirmativne priče koje podstiču pozitivnu energiju. Moto kojim se rukovodi - Koliko možeš, toliko se usuđuj, i malo više od toga!