Veličina farmi u Južnoj Americi ključan je faktor u raspravi o konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje u zemljama Merkosura u odnosu na Evropu
Evropska unija i četiri zemlje Merkosura - Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, postigle su dogovor o istrorijskom trgovinskom sporazumu, što je glavna vest poljoprivrednih portala s obe strane Atlantika u poslednjih mesec dana.
Najveći protivnici ovog sporazuma, potpisanog 6. decembra 2024., su Francuska i Poljska, koje strahuju od nelojalne konkurencije za evropske poljoprivrednike, a protivljenje su izrazile i Austrija, Holandija i Irska.
Uporedili smo podatke koje je preneo Farmer, o veličini farmi, strukturi zemljišta i dominaciji velikih pojeda u Argentini, Brazilu, Paragvaju, Urugvaju, te analizirali sličnosti i razlike u odnosu na Evropsku uniju, posebne u pogledu malih porodičnih gazdinstava, koncentracije zemljišta i uloga poljoprivrednika u svakoj od ovih zemalja.
Argentina prednjači u regionu Merkosur po prosečnoj veličini zemljišta, koja iznosi 620 hektara prema podacima FAOSTAT-a iz 2018. godine. Oko 65 odsto površina zauzimaju velika imanja (latifundije) veća od 2.500 ha, dok 849 poseda prelazi 20 hiljada.
Iako dominiraju veliki posedi, manja porodična gazdinstva (parcele od 5 do 25 hektara) čine trećinu svih poljoprivrednih jedinica, smanjujući prosek na "samo" 620 ha. Soja je najzastupljenija kultura, dok žitarice (kukuruz, pšenica, pivarski ječam) dolaze na drugom i trećem mestu.
Prema izveštaju OECD-a (2019.), gazdinstva specijalizovana za žitarice obuhvataju prosečno 2.000 ha, dok su voćarska i povrtarska proizvodnja obično manjih razmera.
Poređenja radi, prema izveštaju Eurostata, farme u EU-u raznolike su po veličini, vrsti uzgoja i klimatskim uslovima. U 2020. godini bilo je 9,1 milion poljoprivrednih gazdinstava, od kojih najviše u Rumuniji (2,9 miliona; 31 odsto). Porodična gazdinstva čine 93 odsto svih farmi, dok su neporodična gazdinstva značajna u Francuskoj (42 odsto) i Estoniji (34 odsto).
U Brazilu prosečna veličina poseda iznosi 69 hektara prema popisu iz 2017. godine, ali raspodela zemljišta je nesrazmerna. Manja gazdinstva, do 100 hektara, čine 91 odsto svih jedinica, ali zauzimaju samo petinu obradive površine, dok velika imanja, veća od sto hektara, čine samo jedan odsto, ali pokrivaju gotovo polovinu zemlje.
Tamo se takođe javlja fenomen "gazdinstva bez zemlje", gde pokret bezemljaša (osnovan 1984.) traži redistribuciju zemljišta malim proizvođačima. Poznata je ova zemlja i po proizvodnji soje (GMO), krčenju šuma i govedini.
U EU-u, većina farmi je manja od pet hektara, čineći gotovo dve trećine svih farmi, dok 7,5 odsto farmi ima 50 ha ili više i obrađuje dve trećine poljoprivrednih površina. Na primer, u Rumuniji, 93 odsto farmi bilo je manje od 5 ha, dok 0,9 odsto farmi od 50 ha ili više obrađuje 54 odsto zemljišta.
Paragvaj i Urugvaj imaju sličnu strukturu zemljišta. Prema FAOSTAT-u, prosečna veličina imanja u Paragvaju iznosi 104 hektara (2022.), dok je u Urugvaju 365 ha (2011.). U Paragvaju, 91 odsto poljoprivrednika poseduje manje parcele (1–50 ha) koje zauzimaju samo šest odsto zemljišta, dok velike jedinice usmerene na soju i stočarstvo pokrivaju preostalih 94.
Mali ruralni proizvođači u Paragvaju koriste samo šest odsto poljoprivrednog zemljišta, dok preostalih 94 zauzimaju velika poljoprivredna poduzeća koja se uglavnom bave proizvodnjom soje i govedine, a više od 600 farmi koristi zemljište veće od 10 hiljada hektara.
S druge strane, u sujednom Urugvaju, 62 odsto farmi čine porodična gazdinstva koja zauzimaju sedminu ukupne površine, dok preostalih 38 odsto pripada velikim komercijalnim proizvođačima.
Ove brojke potiču iz izveštaja "Klimatski pametna poljoprivreda u Urugvaju" koje je 2015. objavila Svetska banka. Već tada uočena je tendencija dinamičnog povećanja prosečne površine gazdinstva (porast od 27 odsto tokom 15 godina) uz istovremeni pad broja gazdinstava od 12 odsto u istom periodu, što dokazuje povećanje koncentracija zemlje u rukama velikih farmi. Obe zemlje bave se mahom proizvodnjom soje i govedine.
Dodajmo i da Bolivija, koja se pridružila Merkosuru 8. jula 2024., ima prosečnu veličinu farme od 40 hektara prema FAOSTAT-u iz 2013. godine, ali je dugi niz godina na vrhu lestvice najsiromašnijih zemalja Južne Amerike.
U EU, pak, između 2005. i 2020. godine, broj farmi se smanjio za 37 odsto, uz gubitak 5,3 miliona farmi, pri čemu su najveći gubici zabieleženi u Rumuniji, Poljskoj i Italiji.
Dotakli smo se, dakle, tek veličina farmi, dok je ogroman problem - na šta europski poljoprivrednici posebno upozoravaju, činjenica da Južna Amerika nema rigorozna pravila proizvodnje koja štite životnu sredinu, pa se sva zaštitna sredstva koja su zabranjena u EU, kod njih koriste legalno.
Tagovi
Autor