Programima osposobljavanja u ruralnim područjima loše se upravljalo, a takođe su bili i preskupi, poručuju revizori Evropske unije.
"Programi strukovnog osposobljavanja i savetovanja koje je Evropska unija finansirala u ruralnim područjima bili su preskupi, često su se preklapali s postojećim programima, a prednost je davana pružaocima usluga osposobljavanja čije je poslovanje već dobro uhodano". To stoji u novom izveštaju Evropskog revizorskog suda. Revizori u tom izveštaju ističu da postupci upravljanja u državama članicama nisu bili zadovoljavajući, a Komisija nije sprovodila dovoljan nadzor.
Poljoprivreda i šumarstvo imaju centralnu ulogu u seoskim gazdinstvima, ali politika Evropske unije za ruralni razvoj takođe je usmerena na oživljavanje seoskih područja pomoću strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, te prenošenja znanja. EU pruža podršku projektima osposobljavanja i savetovanja u ruralnim područjima iz Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. U periodu 2007 - 2013. godine za navedene aktivnosti izdvojen je iznos od 1,3 milijarde evra. Kada se tome doda sufinansiranje država članica, ukupna javna podrška iznosila je 2,2 milijarde evra. U periodu 2014 - 2020. godine, taj iznos bi mogao da premaši 4 milijarde evra.
Revizori Evropske unije procenjivali su da li su Komisija i države članice EU uspostavile odgovarajuće sisteme upravljanja i kontrole. Posetili su pet država: Španiju (Galiciju), Austriju, Poljsku, Švedsku i Veliku Britaniju (Englesku), čiji udeo u predmetnim rashodima prelazi 65%.
Ukupno posmatrano, revizori su utvrdili da se osposobljavanjem nije adekvatno upravljalo.
"Edukovanjem bi trebalo zadovoljiti utvrđene potrebe uz razumne troškove, a usluge obučavanja trebali bi da pružaju kvalifikovani i iskusni predavači", istakao je Jan Kinšt, član Suda zadužen za ovaj izveštaj. "Međutim, u mnoštvu slučajeva to nije bilo tako". Revizori su takođe primetili da su zbog nedostatka pravednog i transparentnog izbora uvek iznova birani dugogodišnji pružaoci usluga čije je poslovanje dobro uhodano, pa su oni primali većinu novca.
Pojedini pružaoci usluga u Austriji su tokom izrade predloga za osposobljavanje imali povlašćen pristup važnim informacijama. Sistem dodele bespovratnog novca u Poljskoj sistemski je davao prednost dugogodišnjim pružaocima usluga. Veliki deo kurseva u Švedskoj i Španiji održavalo je tamošnje administrativno osoblje, ne opravdavši pritom zašto nisu odabrani voditelji kurseva iz privatnog sektora.
U prijavama projekata često nije bilo navedeno dovoljno detalja da bi bila moguća korisna procena troškova koji su povezani s planiranim aktivnostima. Bez obzira na to, nadležna tela su na svojim kontrolnim popisima naznačila da su troškovi provereni.
Među primere prekomernog plaćanja država članica ubrajaju se slučajevi u kojima plaćanja nisu bila umanjena kada je stvarni broj polaznika bio manji od planiranog, u kojima su se plaćanja obavljala na temelju nepouzdanih popisa polaznika i u kojima su prijavljeni troškovi bili znatno viši od iznosa koji su zapravo isplaćeni proizvođačima. Raspoloživi podaci, poput direktnih povratnih informacija od polaznika, retko su korišćeni radi procene kvaliteta pruženih usluga, a istovremeno su prikupljani prilično jednostavni pokazatelji, kao što su broj polaznika obučavanja ili broj dana osposobljavanja za koja je izdvojen novac.
U izveštaju su navedene preporuke prema kojima bi države članice trebale da odaberu one aktivnosti osposobljavanja koje odgovaraju potrebnim veštinama utvrđenim u okviru redovne analize. Takođe bi trebalo izbeći rizik da se proces njihovog izbora zasniva na tome ko su pružaoci usluga, poboljšati procenu kvalifikacija i iskustva pružalaca usluga osposobljavanja, proceniti potrebu za pružanjem podrške aktivnostima koje su već lako dostupne na tržištu po razumnim cenama.
Pružaoci usluga osposobljavanja i savetovanja trebali bi, ne samo da prikupljaju informacije o zadovoljstvu polaznika nego i da proveravaju da li su polaznici stekli predviđena znanja i veštine.
Foto: pixabay.com
Tagovi
Autorka