Film reditelja Roberta Kenera, zasnovan na knjigama "Svejedova dilema" Majkla Polana i "Nacija brze hrane" Erika Šlosera, moćan je i uznemirujući dokumentarac koji je razotkrio zastrašujuće podatke globalne prehrambene industrije koji su se skrivali od prosečnog konzumenta.
Pitanje koje su nam te 2008. godine postavili autori film "Hrana d.d." (Food Inc.) reditelj Robert Kener i producenti Majkl Polan, autor bestselera "Svejedova dilema" (naslov originala"The Omnivore's Dilemma") i Eric Šloser autor dela "Nacija brze hrane" (naslov originala "Fast Food Nation"), na čijim se knjigama i zasniva dokumentarac, bilo je koliko zaista znamo o hrani koju kupujemo u lokalnim supermarketima i poslužujemo našim porodicama?
Ispostavilo se – vrlo malo. Film, koji su neki nazvali hororom godine, uklonio je zavesu s američke, ali i globalne prehrambene industrije i izneo podatke koji su se skrivali od prosečnog konzumenta.
Moćan i uznemirujući dokumentarac koji je razotkrio skrivene strane industrije, pokazao kako snabdevanje hranom kontroliše šačica korporacija kojima je na prvom jestu profit, a ne zdravlje konzumenata, zarada poljoprivrednika, sigurnost radnika ili životne sredine. I sve to, naravno, uz pristanak vladinih agencija.
Zato, ako želite da vam zgadimo pileća prsa, paradajz koji jedemo van sezone, savršene sočne stejkove ili hamburgere iz fast fud restorana - ne tražite dalje. Na pravom ste mestu.
Snimljen je 2023. nastavak, ali nisam imao potrebu da ga pogledam, jer je prvi deo ostavio na mene takav utisak, da bi i nakon 15 godina još uvek mogao da ga prepričam. Iako još uvek jedem u restoranima brze hrane i paradajz van sezone.
Jedan od ključnih fokusa u filmu je uvođenje genetski modifikovanih organizama (GMO), pesticida, hormonskih tretmana i masovne proizvodnje mesa u američkom agrarnom sektoru.
S obzirom na veličinu industrije, mnoge od tih korporacija imaju veliku moć, uključujući lobistički uticaj na politiku i zakone, a često se bave i manipulacijom zakonodavstva.
Film takođe prikazuje stoku koja se veštački tovi hranom čiji je glavni sastojak kukuruz i podseća nas kako krave nisu evolucijski prilagođene takvoj ishtani. Autori takođe tvrde kako je živina hranjena hemikalijama da bi pilići brzo rasli.
Vode nas u prenatrpane i prljave torove, u kojima su uslovi idealni za razvoj i širenje opasne bakterije Ešerihije koli (Escherichia coli).
Istražuje i životne uslove radnika u industriji, posebno u mesnoj. Radnici u fabrikama za preradu rade u opasnim uslovima s minimalnim platama i skoro nikakvim pravima.
Iako film prikazuje mračnu sliku industrije, nudi i alternativu, kroz razgovore s malim poljoprivrednicima, ekološkim proizvođačima i aktivistima.
Film je nominovan za Oskara za najbolji dokumentarni film na 82. dodeli Oslara, ali je izgubio je od "Zaliva"“ (The Cove - o kojem ćemo takođe pisati).
Moćan i uznemirujući dokumentarac koji je nakon premijere pokrenuo javnu raspravu o prehrambenoj industriji, zakonodavstvu i potrošačkim pravima.
Ipak, isto tako film koji nijednom nije postavio pitanje ili dao alternativu kako prehraniti sva ta usta, a od tada nas je više za "samo" 1,4 milijarde.
*Naslovna fotografija: Shutterstock/Debby Wong, Dusan Petkovic
Tagovi
Autor