Dostupnost mineralnih đubriva presudna je karika koja garantuje prehrambenu sigurnost. Istovremeno, podaci o rezervama sirovina ostaju nepouzdani, a resursi su koncentrisani u malom broju zemalja.
Iako su u poslednjih nekoliko godina naučnici i političari svoje aktivnosti uglavnom usmeravali na troškove koje izaziva zagađenje životne sredine stvoreno intenzivnom upotrebom mineralnih đubriva, ono o čemu se retko razmišlja je činjenica da je za evropske farmere i u budućnosti neophodno obezbediti njihovu dostupnost.
Iako intenzivno korišćenje mineralnih đubriva predstavlja probleme održivosti, kao što su visoki troškovi zaštite okoline i stvaranje stakleničkih gasova (azotni oksid), industrija mineralnih đubriva takođe se suočava s pitanjem pristupa prirodnim resursima.
Industrija đubriva je zaista zavisna od korišćenja neobnovljivih mineralnih sirovina, pa je zato njihova dostupnost, takođe, predmet velikih pritisaka i sporova zbog važnih ekonomskih i geopolitičkih interesa koji su pri tome uključeni.
Iako se uticaj primene mineralnih đubriva na životnu sredinu već duže vreme ispituje, značaj fizičke održivosti resursa, potrebnih za njihovu proizvodnju, tek odnedavno je uočen kao izuzetno važno pitanje. Očekivano je da će kada je reč o toj temi ovaj sektor u EU naići na mnoge probleme.
Na prostoru Evropske unije generalno vlada nedostatak prirodnih resursa, izuzev kada je reč o kalijumu. Proizvođači mineralnih đubriva moraju da uvoze većinu potrebnih sirovina, ali osim toga što je njihova cena nedavno porasla, i njihova dugoročna dostupnost sada postaje predmet sumnja. Ipak, pojedine informacije pokazuju da rizik od iscrpljivanja tih sredstava nije dokazan, barem kada je reč o srednjoročnom razdoblju.
To pitanje, ipak, treba uzeti s pažnjom. Jer dostupnost mineralnih đubriva presudna je karika koja garantuje prehrambenu sigurnost. Istovremeno, podaci o rezervama ostaju nepouzdani, a resursi su koncentrisani u malom broju zemalja. Relativna količina tih sredstava ne znači da će njihove isporuke nužno biti dostupne u svim delovima sveta kojima bi to pitanje moglo da bude od velikog značaja.
Od 2008. godine cene mineralnih đubriva i sirovina neophodnih za njihovu proizvodnju znatno su se povećale zbog kombinacije nekoliko faktora: značajnog porasta troškova energije, neprekidne dinamike svetske potražnje, nedostatka ulaganja u hemijsku industriju, te koncentracije resursa na tačno određena područja.
Iako nedavna ulaganja obećavaju bolju ravnotežu između ponude i tražnje, kakvo će biti dugoročno stanje i dalje ostaje velika nepoznanica. Dostupnost mineralnih đubriva evropskim poljoprivrednicima, moraće stoga pažljivo da se prati, budući da njihovo snabdevanje zavisi od zemalja s ponekad složenim geopolitičkim kontekstima (Rusija, Bliski Istok, Severna Afrika).
Foto: depositphotos.com/OlafSpeier
Tagovi
Autorka