• Paljenje strništa
  • 24.10.2018. 16:15

Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj!

Živo zemljište je osnova poljoprivredne proizvodnje i razvija se samo brižljivim upravljanjem. Ono je ključ uspeha svakog dobrog poljoprivrednog gazdinstva. Paljenjem žetvenih ostataka ugrožavate mikrofloru i faunu u delu oraničnog sloja, te se na taj način gubi potencijalna organska masa.

Foto: Bigstockphoto/mr. Smith
  • 4.697
  • 234
  • 0

Znate li da je izraz "spaljena zemlja" naziv za vojnu strategiju kojom se - tokom napredovanja ili povlačenja namerno uništava sve što bi moglo poslužiti neprijatelju? Naziv je dobilo po tome što je u svojim najranijim oblicima uključivala spaljivanje poljoprivrednih useva, kako ih neprijatelj ne bi mogao koristiti kao izvor hrane, kaže Wikipedija. 

Gledajući njive posljednjih nedleja, da se zaključiti da su pojedini poljoprivrednici sami sebi najveći neprijatelji. Istina, niko ne pali useve, ali paleći strništa uništava one koji zemlju čine živom, plodnom, samoobnavljujućom, a to su mikroflora i fauna u delu oraničnog sloja. 

Živo zemljište je osnova poljoprivredne proizvodnje

Spaljivanje žetvenih ostataka najlošiji je mogući odabir za poljoprivrednika. Najvažniji razlozi su što se na taj način, kao prvo i osnovno, ugrožavaju ljudski životi i imovina. Na primer, dim koji dolazi sa njiva uz saobraćajnice ozbiljno može ugroziti učesnike u saobraćaju. Takođe, ugrožava se i divljač, te zagađuje životna sredina dimom. 

Ponjavica i Carska bara: Paljenje njiva ponovo izazvalo požar

Ipak, ako već ne mislite na druge, pazite na sebe i svoju zemlju, koja vam želi još toliko dati. Dakle, paljenjem žetvenih ostataka ugrožavate mikrofloru i faunu u delu oraničnog sloja, te se na taj način gubi potencijalna organska masa. Spaljivanje žetvenih ostataka izuzetno je dopušteno samo u cilju sprečavanja širenja ili suzbijanja biljnih štetočina.

Živo zemljište je osnova poljoprivredne proizvodnje i razvija se samo brižljivim gazdovanjem. Ono je  ključ uspeha svakog dobrog poljoprivrednog gazdinstva. Prskanje sredstvima za zaštitu bilja, upotreba mineralnih šubriva, specijalnih mašina, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su "štake" kojima se takva proizvodnja podupire. To je ujedno i dokaz da je takvo zemljište bolesno, tvrdnja je bila dr. Rudolfa Štajnera (Steiner). Zbog toga takvom "bolesnom" zemljišti ne treba još i devastacija spaljivanjem ostataka nakon žetve useva.

Živi organizmi tla

A ko su živi organizmi tla? 

To su prvenstveno bakterije i aktinomicete kojih je oko 40% živih organizama. Važne su za razgradnju materija i fiksaciju azota iz vazduha. Aktinomicete imaju sposobnost razgrađivanja teško razgradivih spojeva, koje ne može razgraditi niti jedna druga grupa organizama, kao što su na primer dlake, čekinje, hitin. One zemljištu daju "miris šumske zemlje". 

Alge i gljive čine takođe 40% živih organizama u zemljištu. Alge, za razliku od ostalih mikroorganizama, mogu obavljati fotosintezu i same proizvoditi potreban šećer, odnosno ugljenik. Gljive žive većinom u kiselim zemljištima i specijalizovane su za razgradnju biljnog materijala, posebno onog bogatog ligninom. 

Svi znamo koliko dobrobiti za zemljište imaju kišne gliste koje čine 12% živih organizama u zemljištu. Gliste usitnjuju organske materije i ujedno luče kalcijum, te tako slepljuju čestice gline i humusa u stabilni glineno-humusni kompleks. Ovaj proizvod vidljiv je u obliku grupica i nepravilnih mrvica, koje gliste iznose na površinu zemlje. U dobrim zemljitima na kvadratnom metru do 30 cm dubine može se naći preko stotinu kišnih glista. Zbog izrazito korisnog rada u pojedinoj literaturi ih zovu i "kravicama zemljišta". 

Sitne životinjice koje nazivamo mezofauna čine oko 3% živih organizama u tlu, a među njima su najpoznatije nematode, grinje i neke grupe insekata. Imaju raznovrsnu ulogu, ali je uvek povezana sa razgradnjom organske materije. 

Sličnu ulogu imaju i krupnije životinje, makrofauna koje čine oko 5% živih organizama, a u njih ubrajamo pauke, stonoge, mrave, puževe, krtice i druge, koje itekako imaju svoj zadatak na zemlji, jer, na kraju krajeva, ne bi ni postojali. 

Inspekcija i policija identifikuju lica koja su palila njive

Svaki organizam ima svoj zadatak u zemljištu

Svi ovi organizmi bi trebalo da budu u ravnoteži, koja je već narušena spomenutom upotrebom hemijskih sredstava i zato je važno da ono što preživi pustimo da obavlja svoj zadatak na i u zemlji. Osim što se hrane mrtvom organskom materijom, neki od ovih organizama su i predatori, a to znači da među njima postoji "prehrambeni lanac" i snažna borba za opstanak. 

Dakle, svi ovi organizmi imaju određeni zadatak u zemljištu. Najvažnije su: 

  • usitnjavanje mlade organske materije, čime se  povećava i površina dostupna "napadu" mikroorganizama;
  • dalja razgradnja (mineralizacija) organske materije;
  • pretvaranje organskih spojeva u humusne;
  • mešanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dela zemljišta;
  • transport mikroorganizama u zemljištu;
  • stvaranje i održavanje pora zemljišta, što je značajno za snabdevanje vodom i kiseonikom;
  • skladištenje minerala (hraniva).

Spaljivanjem gubite 5 do 7 tona organske mase po hektaru

Zbog svega ovoga bi žetvene ostatke bi trebalo vratiti u zemljište. Naime, danas se vraća vrlo malo organske materije, kao što je, na primer, stajsko đubrivo. Odnos slame i zrna koje predstavlja prinos je uglavnom 1:1. Računica pokazuje da spaljivanjem slame i strništa predstavlja gubitak od oko pet do sedam tona organske mase po hektaru! 

Prema istraživanjima zemljišta, po jednom hektaru zemljišta srednjeg kvaliteta u dubini od pet do 20 centimetara, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Takođe, po jednom hektaru zemljišta istog kvaliteta i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskičmenjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizama bitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru, upozorava dipl. ing. agr. Ljubomir Duvnjak. 

Strnjiku ne paliti, već je zaoravati

Ako ste sve iščitali, verovatno ste shvatili da ne treba paliti ostatke useva nakon žetve, jer tim činom pravimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu zemljištu i okolini. "Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar" stara je narodna izreka koja, složićete se, važi i u slučaju paljenja žetvenih ostataka. Zato, budimo dobri gospodari prema zemlji koja nas hrani. 


Tagovi

Paljenje strništa Spaljena zemlja Živa zemlja Mikroorganizmi Flora Fauna


Autorka

Maja Celing Celić

Maja Celing Celić

Maja je hobi baštovanka s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi