Roboti su budućnost poljoprivrede jer će potpuno iskoreniti sezonske, obično najteže poljoprivredne poslove.
Da li su robotizovani radnici budućnost poljoprivrede? Poslednjih godina stručnjaci za robotiku su nas već upoznali s nekoliko mašina sposobnih za istovremeno izvršavanje nekoliko zadataka na farmama. Povećan broj farmbota razvijen je da bi mogli da obavljaju i najsloženije zadatke koje pre nije bilo moguće uraditi teškom mehanizacijom.
Roboti su sada već dostupni na tržištu, a mogu da seju, orezuju lozu, lete iznad useva i proveravaju zdravstveno stanje biljaka pomoću infracrvenih senzora, pleve travu između useva i raspršuju insekticide. Postoje čak i roboti koji mogu da odrađuju finije poslove poput branja jagoda i krastavaca koji su uvek obavljani ručno. Robot koji je već u primeni u nekim francuskim vinogradima je idejno dete dva inovatora iz francuske pokrajine Burgundije, Kristofa Miloa i Gija Žulijena.
Roboti predviđeni za radove u vinogradima su veliko olakšanje jer vinogradari uvek muku muče s pronalaskom radne snage za najteže i najiscrpnije radove. Zaista, ta nesvakidašnja slika mogla bi postati svakodnevica. Nova vizija robota, koji patroliraju livadama i poljima kukuruza, nekima izgleda mračno i bezlično, ali prema mišljenju na primer, britanske vlade i poljoprivrednika, to će doneti korist i veću efikasnost, ali će, takođe, iskoreniti neke od najtežih poslova u poljima.
Iz perspektive farmera, roboti redukuju troškove, ne samo u vidu plaćanja sezonskih radnika, već i prilikom gubitka useva. Verovatnoća za to će biti mnogo manja. Međutim, postoji i socijalni aspekat tog trenda. Prema projekcijama, do 2050. godine, na našoj planeti će živeti 9 milijardi ljudi, a prinosi će morati da budu dvostruko veći da bi prehranili svet. Produktivnost zato mora da se poveća za 25 %.
Nužno je da proizvođači hrane imaju pristup najširem mogućem tehnološkom spektru mogućnosti, od novih aplikacija robotike i senzorne tehnologije do novog LED osvetljenja u plastenicima, smatraju stručnjaci, ali i vodeći poljoprivrednici razvijenih zemalja.
Vlada Velike Britanije je postavila i agri-tech strategiju, pa je tako za finansiranje komercijalizacije novih tehnologija u poljoprivredi, 2014. godine, uloženo 70 miliona funti. Uspostavljeni su centri za inovaciju i proizvodnju tehnologije koja će postati hit izvozni proizvod za ostale zemlje koje budu zainteresovane za njeno korišćenje i modernizaciju. Na prostranim ravnicama Južne Amerike se s druge strane koristi sve više letelica i dronova za nadzor useva, dok se u Japanu manji modeli programiraju za prskanje useva pesticidima. U Sjedinjenim Američkim Državama robotskom tehnologijom eksperimentišu u stočarstvu.
Automatske mašine za mužu se sve više upotrebljavaju i na velikim mlečnim farmama. Tako se nekoliko krava muze u isto vreme na platformi koja podiže krave do mesta za mužu. U Velikoj Britaniji, dronovi se neće toliko koristiti jer su tamo farme manje i lakše ih je voditi sa zemlje. Ratari i povrtari su, takođe, iskoristili GPS tehnologiju za mapiranje useva, monitoring prinosa i pojave korova.
Naravno, tu je, s druge strane i skepticizam. Još nema praktičnog dostignuća u upotrebi robotske tehnologije na farmama. Takav koncept poljoprivrede naravno da je mnogo privlačniji rukovodiocima farmi koji uvek žele više i bolje, a manje sezonskim radnicima koji tako gube posao koji ih hrani. Drugi smatraju da bi pažnju trebalo posvetiti postojećim tehnologijama i stvaranju svrsishodnijih poslova u poljoprivredi. Organske farme na primer stvaraju 50 % više poslova po hektaru od neorganskih.
Stručnjaci smatraju da je komercijalna upotreba robota još daleko, dok neki predviđaju da će već 2050. godine praktično sve o čemu danas govorimo biti stvarnost. Mi se pitamo: sanjaju li farmboti električne ovce?
Foto: Philippe Desmazes
Tagovi
Autorka