"Navodnjavanje osigurava stabilnu proizvodnju i na kraju konkurentne proizvode. Bolje rečeno, navodnjavanje oplemenjuje poljoprivredu. To posebno dolazi do izražaja danas kada su prisutne klimatske promene", ističe akademik Franjo Tomić.
Akademik Franjo Tomić, naučnik iz Hrvatske, bavi biotehničkim naukama, a u svojoj dugoj karijeri posvetio se agroekologiji i poljoprivrednim tehnikama, sa naglaskom na poljoprivredne melioracije. Kaže da su klimatske promene toliko ozbiljna stvar da struka i nauka moraju da vode brigu o tom problemu, jer one sa sobom nose nepogode, visoke temperature, pa tako i strahovite suše, koje čine velik problem u poljoprivredi.
"Pojavljuju se poplave, odnosno veći intenzitet kiša, a tu su i požari, čime se izazivaju i druge nepogode koje utiču i na ekonomiju i na život čoveka. Treba detaljnije ući u istraživanje tih pojava, kako bismo učinili nešto preventivno, ublažili nastalu štetu, ali je i sanirali. Svi skupovi, sve teme koje se stavljaju na dnevni red u vezi sa klimatskim promenama itekako su dobre, jer se u razmeni mišljenja dolazi do rezultata i do onoga šta treba činiti i kako se ponašati", dodaje Tomić.
Tomić se priseća da je pre 35 godina bio na jednom naučnom, svetskom skupu u Filadelfiji, gde je istaknuto da će budućnost poljoprivrede zavisiti od genetike i navodnjavanja. Dakle, misli se na klasičnu genetiku, ne GMO. Ističe da, kada je reč o navodnjavanju, u svetu se danas navodnjava 18% obradivih površina, u Evropi 13%, u okolnim zemljama oko 15% do 20%.
Navodnjavanje osigurava stabilnu proizvodnju i na kraju konkurentne proizvode. Bolje rečeno, navodnjavanje oplemenjuje poljoprivredu, kaže Tomić: "To posebno dolazi do izražaja danas, kada su prisutne klimatske promene. Zbog toga što slabo stojimo sa navodnjavanjem, naša poljoprivreda ne samo da je neuspešna, nego je ekstenzivna. Imamo njivske kulture, livade i pašnjake, jer postoji navika i jer je to najlakše".
Dodaje da je potrebno podići svest da kod takve proizvodnje, gde se izmenjuju tek dve ili tri kulture - pšenica, kukuruz i možda još neka okopavina poput šećerne repe, godišnje poljoprivredne površine stoje osam do deset meseci neobradive. "Takva poljoprivreda ne može opstati i ne može biti konkurentna. U raznoliki uzgoj kultura se može ići samo kroz navodnjavanje i kroz znanje, te promenu u navikama", pojašnjava Tomić.
Međutim, navodnjavanje može imati i negativan uticaj na zemljište, životnu sredinu i samu poljoprivredu i to, kako ističe Tomić, u slučaju da se navodnjava sa nekvalitetnom vodom i u slučaju nestručnog navodnjavanja. To znači da na nekim lokacijama zbog navodnjavanja može doći do povećanja podzemnih voda do tog nivoa da bi doveli do zamočvarivanja površina.
Osvrnuo se i na sistem podsticaja, a rešenje vidi u regionalizaciji poljoprivredne proizvodnje. Kaže da u tom smislu treba napraviti strategiju poljoprivredne proizvodnje, a podsticaje usmeriti prema takvim ciljevima.
Tagovi
Autorka